Naizgled obična fotografija snimljena na Misištu na Bilima prije 43 godine koju je ovih dana objavila FB stranica Sovići.info danas ima neprocjenjivu vrijednost. Na njoj su fra Bogdan Ćubela i njegov brat Petar, a iza tog zabilježenog trenutka krije se život ispunjen predanim svećeničkim služenjem, ali i teška obiteljska sudbina koja je obilježila jedno hercegovačko bratstvo.
Fra Bogdan Ćubela (svjetovnim imenom Mirko) rođen je 1913. godine u Grabovoj Dragi, u župi Mostarski Gradac. Nakon svećeničkog ređenja pastoralno je djelovao kao kapelan u Grudama od 1939. do 1941. godine, zatim u Kočerinu, a potom u Rakitnu, gdje je najprije bio kapelan, a od 1943. do 1948. i župnik. Veći dio svoga svećeničkog života proveo je u Glavatičevu, gdje je ostao župnik sve do 1977. godine. Preminuo je na Markovdan 1979. godine u Konjicu.
Mnogi ga i danas pamte kao skromnog i pristupačnog franjevca. Jedno obiteljsko sjećanje govori kako je upravo fra Bogdan u mostarskom samostanu krstio autora ovih uspomena. Majka je često prepričavala da ga je tom prilikom u šali nazvao Blago, jer je neposredno prije toga krstio dijete s tim imenom.
Sjećanja na fra Bogdana ostala su živa i među njegovim prijateljima. Tijekom prvog izlaska iz ratnog Mostara, profesor Križan Čuljak prisjetio se zajedničkog druženja u Glavatičevu, kada su na Veliki petak uz čašu crnog vina i komad pršuta razgovarali o životu i ljudima Hercegovine.
No, iza njegova osmijeha skrivala se i velika obiteljska bol. Prema obiteljskom svjedočanstvu, nakon završetka Drugoga svjetskog rata njegov je otac molio fra Bogdana da napusti franjevački red i osnuje obitelj, jer su mu braća bila ubijena na Bilima 1945. godine. Time bi, nadao se, barem dio obitelji nastavio živjeti kroz potomstvo.
Posebno je bolna činjenica da su njihova imena godinama bila uvrštena na popis jasenovačkih žrtava, iako obiteljska svjedočanstva govore da su ubijeni tek kilometar iznad svoje rodne kuće u Grabovoj Dragi.
Ova stara fotografija s Misišta na Bilima svjedoči o životu jednoga hercegovačkog franjevca, o ljudima koji su ostavili dubok trag u svome narodu te o važnosti čuvanja obiteljskih i povijesnih sjećanja kako istina ne bi bila zaboravljena.
Ovakve fotografije podsjećaju da Bilima nisu samo prirodna ljepota Hercegovine, nego i mjesto duboko utkano u kolektivno pamćenje brojnih obitelji, čije priče i danas žive kroz sačuvane uspomene i svjedočanstva.
Nema komentara:
Objavi komentar