Zagreb 2026.: Dok grad gori, nek’ se pjesma ori

foto Pixell

U vremenu umjetne inteligencije, autonomnih vozila i letova na Mars, Zagreb je odlučio pokazati da ne prati slijepo moderne trendove. Dok drugi gradovi organiziraju tehnološke sajmove, investicijske konferencije i rasprave o budućnosti, metropola Hrvatske vraća se provjerenom receptu – koncertu partizanskih pjesama.  

Jer zašto bi građani razmišljali o prometnim gužvama, komunalnim problemima, stanovima nedostižnim mladim obiteljima ili gradskim aferama, kada mogu raspravljati o događajima iz prošlog stoljeća?  I dok se Europa bavi umjetnom inteligencijom, Zagreb se odlučio baviti umjetnom nostalgijom.  

Posebno je fascinantna politička dosljednost. Ako već ne možemo riješiti sve probleme grada, možemo barem otvoriti još jednu ideološku frontu. Nema tog proračunskog manjka, prometnog kolapsa ili puknute cijevi koja ne može pasti u drugi plan kada se građani ponovno podijele na “naše” i “vaše”.  

Naravno, organizatori će reći kako je riječ o obilježavanju važnog povijesnog datuma. Kritičari će odgovoriti da je riječ o promociji jednog totalitarnog nasljeđa. A obični građani? Oni će, kao i obično, pokušavati pronaći parking mjesto i pitati se kakve to veze ima s njihovim svakodnevnim životom.  

Zanimljivo je da se u Hrvatskoj već desetljećima ne može postići suglasnost ni oko prošlosti, a kamoli oko budućnosti. Zato možda nije ni čudno što političari stalno kopaju po arhivama. Budućnost je neizvjesna, sadašnjost neugodna, ali prošlost je uvijek spremna za novu političku uporabu.  

Tako Zagreb ponovno dokazuje da je grad koji živi nekoliko koraka ispred svog vremena. Samo što su ti koraci, iz nekog razloga, usmjereni unatrag.  

Dok se iz Lisinskog budu čuli stihovi stari osamdeset godina, građani će moći odahnuti. Problemi nisu nestali, ali su barem na nekoliko sati zamijenjeni novom rundom ideoloških prepucavanja.  

A to je, čini se, jedina disciplina u kojoj Zagreb još uvijek uspješno održava kontinuitet.