U 78. godini života preminula je Julienne Bušić, književnica, prevoditeljica, publicistkinja i jedna od najprepoznatljivijih žena hrvatske političke emigracije. Vijest o njezinoj smrti duboko je potresla Hrvate diljem svijeta, osobito one koji su desetljećima pratili njezinu životnu priču obilježenu ljubavlju prema Hrvatskoj, žrtvom i nepokolebljivom borbom za slobodu hrvatskog naroda.
Julienne Bušić preminula je iznenada u četvrtak, 21. svibnja 2026. godine, a posljednji ispraćaj održat će se danas na zagrebačkom Mirogoju. Sveta misa zadušnica služit će se u crkvi Svete Mati Slobode na Jarunu.
Njezino ime ostat će trajno upisano u suvremenu hrvatsku povijest kao simbol odanosti idealu slobodne Hrvatske. Rođena kao Julienne Eden Schultz 1948. godine u američkom Oregonu, odrasla je daleko od hrvatske domovine, ali je sudbinski susret sa Zvonkom Bušićem promijenio njezin životni put. Ljubav prema jednom čovjeku vrlo brzo pretvorila se i u ljubav prema narodu čiju je bol, patnju i težnju za slobodom prihvatila kao vlastitu.
U vremenu kada se o hrvatskom pitanju u svijetu gotovo nije govorilo, Julienne Bušić postala je glas hrvatskih emigranata. Još početkom 1970-ih sudjelovala je u političkim akcijama protiv tadašnjeg komunističkog režima u bivšoj Jugoslaviji. Posebno je ostao zapamćen događaj iz 1970. godine kada je s vrha nebodera na Trgu bana Jelačića bacala letke kojima je upozoravala na političke progone, zatvaranja i gušenje slobode govora u tadašnjoj državi.
Zbog svojih uvjerenja bila je uhićena i pritvorena, no ni tada nije odustala od svojih ideala. Tijekom života često je govorila kako je Hrvatsku zavoljela kroz ljude koji su bili spremni žrtvovati vlastitu slobodu za budućnost svoga naroda. Upravo zato mnogi danas za Julienne Bušić kažu da nije bila samo prijateljica Hrvatske, nego istinska Hrvatica po srcu.
Kroz književni i javni rad ostavila je dubok trag. Njezine knjige i svjedočanstva govorile su o emigraciji, zatvorima, političkim progonima, ali i o ljubavi, vjeri i nadi. Posebno emotivno pisala je o dugim godinama koje je njezin suprug proveo u zatvoru, kao i o boli i razočaranju koje su osjećali mnogi hrvatski emigranti nakon stvaranja neovisne Hrvatske.
Od Julienne Bušić oprostili su se brojni prijatelji, poštovatelji i domoljubi, a emotivna scena viđena je i tijekom utakmice Hajduka i Vukovara kada je Torcida razvila transparent s porukom:
„Zajedno ćemo stvoriti slobodnu Hrvatsku. Julienne Bušić 1948. – 2026.“
Stadionom je potom odjekivala pjesma „Zovi, samo zovi“, dok su tisuće navijača odavale počast ženi koja je desetljećima živjela hrvatski san o slobodi.
Smrt Julienne Bušić označila je kraj jednog velikog i snažnog životnog poglavlja hrvatske emigracije. Bila je žena koja je ostavila sigurnost svoga američkog života kako bi stala uz narod koji nije bio njezin po rođenju, ali jest po izboru srca. U vremenu kada su mnogi šutjeli, ona je govorila. Kada su drugi odustajali, ona je ostajala vjerna idealima slobode i dostojanstva hrvatskog čovjeka.
Počivala u miru Božjem.
Nema komentara:
Objavi komentar