Velika Subota je dan kada Crkva u potpunoj tišini i molitvi razmišlja o Gospodinovoj muci, smrti i silasku u podzemlje. To je dan posta i sabranosti, dan u kojem vjernici promišljaju o dubini Božje ljubavi i otkupiteljske žrtve Isusa Krista.
Na Veliku Subotu dopušteno je slaviti samo sakramente pomirenja i bolesničkog pomazanja, dok se pričest dijeli isključivo kao popudbina, u posebnim prilikama.
Vazmeno bdjenje – središnji obred noći
Središnji obred ove subote je Vazmeno bdjenje, koje se slavi noću. Započinje tek kad padne mrak, a završava prije svanuća Uskrsne nedjelje. Tijekom bdjenja, Crkva izražava radosnu iščekivanost Kristova uskrsnuća kroz različite liturgijske činove:
- Blagoslov nove uskrsne svijeće – svijeća se svake godine pravi od prirodnoga voska i simbolizira Krista, Svjetlo svijeta. Tijekom cijelog vazmenog vremena svijeća stoji uz ambon i pali se u svim bogoslužnim činima.
- Čitanja iz Starog i Novog Zavjeta – podsjećaju vjernike na Božje djelo spasenja kroz povijest.
- Blaženje vode – znak čišćenja i novog života u sakramentima.
- Sveti krst i početak mise – najavljuju pobjedu života nad smrću.
Gdje postoji običaj blagoslova uskrsnih jela, važno je da se ovaj obred ne obavlja prije Vazmenoga bdjenja. Time se poštuje liturgijska narav Velike Subote i središnja uloga bdjenja u pripravi za Uskrs.
Posebna molitva za zvanja
Prva subota u mjesecu posvećena je molitvi za svećenička i redovnička zvanja. Vjernici se potiču na molitvu kako bi se kroz Crkvu uvijek rađala nova zvanja posvećenog života, na službu Božjem narodu.
Velika Subota nas uči strpljenju, tišini i molitvi. Iako je dan bez jutarnjeg euharistijskog slavlja, on priprema srce vjernika za najveći kršćanski blagdan – Kristovo uskrsnuće.
Nema komentara:
Objavi komentar