85 godina od zločina u Cimu i Ilićima

Na fotografiji: spaljene Kljaine kuće u Ilićima na Bakšimu 1941. godine / foto CIDOM

Prošlo je 85 godina od tragičnih događaja koji su obilježili Mostar i njegovu okolicu u danima početka Drugog svjetskog rata na ovim prostorima. Travanj 1941. godine donio je strah, razaranja i ljudske gubitke, a među najteže pogođenim mjestima bili su Cim i Ilići, piše Frani Ramljak za Ilici.info.

Dolaskom pukovnije kraljevske vojske iz Bileće u dolinu Neretve 13. travnja 1941. godine, stanje u Mostaru dodatno se zaoštrilo. Grad je već ranije bio izložen intenzivnim bombardiranjima – najprije od strane talijanskih, a potom i njemačkih zrakoplova. Napadi su s vremenom postajali sve žešći, a razaranja su bila tolika da se na Uskrs nije mogla održati sveta misa. Franjevačka crkva teško je oštećena tijekom bombardiranja na Veliku subotu, što je dodatno produbilo osjećaj nesigurnosti i straha među stanovništvom.

Zrakoplovstvo Sila osovine djelovalo je gotovo nesmetano, dijelom i zbog izdaje u redovima tadašnje jugoslavenske vojske. Vladimir Kren, časnik zrakoplovstva, otkrio je položaje jugoslavenskih zrakoplova, što je omogućilo njihovo uništenje prije nego što su uopće poletjeli.

U samom Mostaru vodile su se žestoke ulične borbe između pripadnika jugoslavenske vojske i lokalnih hrvatskih mladića. Nakon proglašenja NDH 10. travnja, dio redarstvenih snaga stao je na hrvatsku stranu, a njima su se pridružili i mladići iz okolnih mjesta, uključujući Široki Brijeg i Brotnjo. Sukobi su se brzo proširili gradom, a pucnjava je odjekivala gotovo na svakom koraku.

U tom kaosu, vojnici pristigli iz Bileće nakratko su prodrli u Cim i Iliće, gdje su počinili težak zločin nad lokalnim hrvatskim stanovništvom. Zapaljeno je čak 85 kuća, a ispred vlastitih domova ubijeni su nedužni civili: Luca Mustapić, Jure Zelenika, Stojan Lasić, Stojan Miličević, Ivan Cvitanović i Karlo Drežnjak. Ovi zločini ostavili su dubok trag u kolektivnom sjećanju lokalne zajednice.

Posebno potresna je sudbina fra Lea Petrovića, koji je u tim danima pokušavao smiriti sukobe i pomoći ugroženima. Dan prije zarobljavanja u Ilićima, sklonio je četiri obitelji iz Mostara u Mostarski Gradac, nastojeći ih zaštititi od ratnih strahota. Njegov čin svjedoči o hrabrosti i humanosti u vremenima kada su takve vrijednosti bile na najvećoj kušnji.

Istodobno, fra Radoslav Glavaš zajedno s lokalnim mladićima pružio je otpor na području Žovnice, gdje su uspjeli zaustaviti daljnji prodor vojske iz Bileće prema Mostarskom blatu. Borbe su se nastavile sve do dolaska njemačkih i talijanskih postrojbi u Mostar, čime je započelo novo poglavlje ratnih zbivanja.

Danas, 85 godina kasnije, sjećanje na žrtve Cima i Ilića ostaje trajna opomena o strahotama rata i važnosti očuvanja mira. Spaljene kuće i ugašeni životi iz travnja 1941. godine i dalje žive u kolektivnom pamćenju, podsjećajući nas na cijenu sukoba i vrijednost svakog ljudskog života.

piše: Frano Ramljak