VIDEO Vapaj Mostaru: Poruka koja traži poštovanje prema žrtvama

U Mostaru, gradu slojevite povijesti i bolnih sjećanja, ponovno je odjeknuo snažan apel na dostojanstvo, poštovanje i istinu. Dr. sc. fra Mario Knezović, mostarski gvardijan, uputio je javnosti emotivan vapaj u povodu 14. veljače – dana koji za hercegovačke franjevce i mnoge obitelji nosi duboku ranu iz 1945. godine.

Podsjetio je kako su fratri u veljači 1945. ostali bez svojih duhovnih pradjedova, predaka u habitu, duhovnih očeva i svjetionika. Ubijeni su bez suda i bez dokazane krivnje, istaknuo je, samo zato što su predstavljali ono što je tadašnja bezbožna ideologija prezirala – vjeru, duhovnost i snagu ljubavi.

No, kako naglašava, toga 14. veljače 1945. godine nisu stradali samo franjevci. Partizansko nasilje toga dana pogodilo je i vjerni puk, kako katolike tako i muslimane-Bošnjake, osobito u Mostaru i Nevesinju. Zločin nije birao isključivo po nacionalnoj ili vjerskoj pripadnosti, već po tome tko je smatran preprekom jednoj ideologiji koja je, prema njegovim riječima, pravdu pokušala krojiti bez suda i milosrđa.

Fra Mario Knezović otvoreno je izrazio povrijeđenost zbog činjenice da se upravo na dan njihova stradanja odaje počast na partizanskom groblju, obilježavajući tzv. oslobođenje. Takav čin, smatra, predstavlja uvredu miru, pravdi, Bosni i Hercegovini, ali i samoj civilizaciji i suživotu.

Istaknuo je pritom kako i oni koji su pokopani pod petokrakom zaslužuju poštovanje jer su i oni ljudi, nečija suza i nečija bol. No, problem vidi u simbolici i vremenu – u činjenici da se slavlje organizira upravo na dan kada su nevini ljudi ubijeni. Postoje, poručuje, drugi dani i druge prigode za sjećanje, ali 14. veljače za mnoge obitelji ostaje dan tuge i pijeteta.

U svom obraćanju povukao je paralelu s drugim bolnim datumima iz novije povijesti, pitajući bi li bilo moralno na dan genocida u Srebrenici ili stradanja u Vukovaru organizirati neko drugo slavlje. Podsjetio je i na niz mjesta stradanja iz posljednjeg rata – Srebrenicu, Vukovar, Škabrnju, Križančevo Selo, Ahmiće, Trusinu, Prijedor, Kravicu i druga mjesta nevino ubijenih – postavljajući pitanje jesu li nas ta stradanja išta naučila.

Poruka koju je uputio Mostaru i cijeloj Bosni i Hercegovini nije bila poziv na podjele, nego na poštovanje mrtvih i odgovornost živih. Ako se želi istinski mir, naglasio je, potrebno je barem mrtvima dati dostojanstvo, čak i onda kada živima ne uspijevamo osigurati mir.

Na kraju, fra Mario Knezović izrazio je vjeru u dobro koje živi u obiteljima katolika, muslimana i pravoslavaca. Uvjeren je da upravo to dobro, njegovana savjest i međusobno poštovanje, mogu nadvladati naslijeđe mržnje i podjela.

Njegov vapaj ostaje kao snažan podsjetnik da Mostar – i cijela Bosna i Hercegovina – svoju budućnost mogu graditi jedino na istini, pravdi i iskrenom pijetetu prema svim žrtvama.