Živimo u vremenu brzih pogleda i još bržih sudova. Dovoljna je jedna fotografija, jedna rečenica, jedan prolazak ulicom da nekoga smjestimo u ladicu. A istina je gotovo uvijek složenija.
Nije svaki beskućnik alkoholičar. Iza poderane jakne i umornog pogleda često stoji priča o gubitku, bolesti, ratu, pogrešnoj odluci ili jednostavno – lošoj sreći. Isto tako, nije svaki „savršen“ par s naslovnica sretan. Neki osmijesi služe samo da prikriju šutnju, udaljenost i bol koju kamera ne vidi.
Netko je odustao ne zato što nije htio, nego zato što više nije imao snage. Borbe koje ljudi vode često su tihe, nevidljive i iscrpljujuće. A mi ih olako proglasimo slabima.
Ljudi se razilaze iz tisuću razloga, baš kao što su se iz tisuću razloga i spojili. Ne postoje univerzalne ljubavne formule ni isti putovi za sve. I nije istina da svi koji nemaju djecu to ne žele. Neki bi dali sve da ih imaju, ali život im tu želju nije ispunio.
Osoba koju nazivate debelom ili mršavom možda vodi bitku s teškom bolešću. Osmijeh od uha do uha ponekad skriva duboku tugu, a onaj koji „ima sve“ nerijetko nema ono najvažnije – mir u sebi.
Problem je što prečesto sudimo po onome što je vidljivo očima, a zaboravljamo da se najvažnije stvari vide samo srcem. Čovjek može savršeno prikriti rane, sakriti bol, bolest, slomljeno srce. Može izgledati snažno dok se iznutra raspada.
Zato bi malo više šutnje, razumijevanja i suosjećanja promijenilo svijet više nego tisuću glasnih mišljenja. Ne znamo tuđe borbe. A dok ih ne znamo – najmanje što možemo učiniti jest ne suditi.
Jer nikad ne znamo koliku težinu netko nosi, i koliko mu je snage trebalo da tog dana uopće ustane i nastavi dalje.
Stjepan Ivan Horvat, Goranci online
Nema komentara:
Objavi komentar