U selu Ipota, nadomak Jajca, živi mladić koji ruši gotovo sve predrasude o današnjoj omladini. Tek mu je 19 godina, a iza njegovih dlanova stoje snaga, upornost i iskrena ljubav prema zemlji na kojoj je odrastao. Dok mnogi mladi razmišljaju o odlasku iz Bosne i Hercegovine, on je odlučio svoju budućnost graditi upravo ondje gdje su mu korijeni – na ognjištu svojih predaka.
Skroman, vrijedan i vedra duha, ovaj mladić ne poznaje riječ „ne mogu“. Krave muze od šeste godine, vozi traktor, brine o stoci, radi na imanju, a u kuhinji se snalazi poput najiskusnijih domaćica. Sve to radi s osmijehom i ponosom, svjedočeći da uspjeh ne dolazi iz glamura i lagodnosti, nego iz poštenog rada, dobrog srca i ljubavi prema obitelji i selu u kojem je ponikao.
„Počeo sam musti krave sa šest godina. Gledao sam kako mama radi, pa sam i ja učio. Zanimao me taj posao. Kad bi oni negdje otišli, ja bih sam pomuzao kravu. Kad smo kupili muzilicu, znalo se dogoditi da krava ne zna na nju, pa priključim muzilicu, a ona i mene i muzilicu…“, prisjeća se s osmijehom.
S obzirom na to da je postao vrlo popularan na društvenim mrežama, otkriva kako na negativne komentare uopće ne reagira jer je, kako kaže, mnogo više onih pozitivnih. U jednom komentaru netko je napisao da je najpoželjniji neženja u kantonu. Na to se samo nasmijao.
„Tako ljudi kažu. Javljaju mi se djevojke, Boga mi. Ali ja sam sebi našao djevojku. Što manje svijet zna o tome, to bolje za mene. Slični smo i mislim da je to baš spojeno od Boga. Zaljubljen sam do ušiju i sretan. Ne javljajte se više“, poručio je u šali.
Radni dan mu je ispunjen od ranog jutra do kasne večeri. Nakon posla slijedi briga o govedima, kozama i konjima, pa ponovno hranjenje navečer i kratki odmor do novog dana. Iako zna biti naporno, snagu crpi iz ljubavi prema poljoprivredi i stočarstvu, za koje vjeruje da su mu dar od Boga. Njegova je želja postati najbolji farmer, proširiti imanje i jednog dana imati veliku farmu – cilj prema kojem, kako sam kaže, ide sigurnim koracima.
Posebno ističe važnost organizacije: večernje planiranje sutrašnjih obaveza, raspored poslova i odgovornost prema svemu što radi. „Volim sve raditi. Ništa mi nije mrsko ni sporno. Tako uspijevam i na poslu, i na farmi, i u kući“, kaže.
Osim poljoprivrede, odlično se snalazi i za volanom – od automobila do freze i traktora, a sve je, kako ističe, naučio sam, promatrajući oca i djeda. Prvo „vozilo“ bila su mu konjska kola, a svaka nova sprava predstavljala je izazov koji je rješavao strpljenjem i upornošću.
Sve što radi, radi uz pjesmu. Najviše voli sevdalinke, a omiljena pjevačica mu je Ćana, koju, kako kroz smijeh kaže, planira pozvati na svoju svadbu.
I dok sve više mladih napušta selo i zemlju, on ostaje čvrsto vezan uz svoj dom. Njegova poruka za kraj jednostavna je i snažna: treba prije svega biti čovjek, hodati uzdignute glave i nikada ne sramotiti svoju obitelj.
Zanimljivo je i to da izvrsno kuha – posebno pite i kolače. Prva pita koju je napravio bila je krumpiruša, a danas najčešće priprema burek, krumpirušu ili maslenicu. Ljubav prema kuhinji, kaže, naslijedio je gledajući majku i učeći iz vlastitih pokušaja i pogrešaka.
U vremenu kada se često govori o beznađu i odlascima, priča ovog mladića iz Ipotâ kod Jajca svijetli je primjer da se i danas može živjeti pošteno, sretno i ispunjeno – ondje gdje su korijeni, rad i srce.
Nema komentara:
Objavi komentar