Vrati se – kao Pavao, traži istinu – kao Toma, ljubi bez straha – kao Don Bosco
Treća nedjelja kroz godinu u Crkvi nas uvijek iznova poziva na povratak izvorima vjere, na slušanje Božje riječi i na osobno obraćenje srca. U tom duhu ovih dana razmatramo i blagdan Obraćenja svetoga Pavla, događaj koji je trajno obilježio povijest kršćanstva i dao Crkvi jednog od njezinih najvećih apostola, piše Goranci online.
Obraćenje sv. Pavla – snaga susreta s Kristom
Obraćenje svetoga Pavla je duboki susret s uskrslim Kristom koji preobražava čitav čovjekov život. Od gorljivog progonitelja kršćana, Pavao postaje neumorni navjestitelj Evanđelja, apostol naroda i svjedok vjere koja se ne temelji na zakonu, nego na milosti.
Pavao je bio siguran u sebe, u svoje stavove, u svoju pravednost. A onda – svjetlo. Glas. Pad na zemlju. Susret koji ruši sve zidove i otvara novo nebo. Bog ne ulazi nasilno u čovjekov život, ali kad progovori, čini to tako da srce više ne može ostati isto. Obraćenje nije kazna, nego dar. To je trenutak kada shvatimo da nismo sami i da nas Bog zove imenom.
Koliko puta i mi hodamo svojim putem, uvjereni da znamo sve odgovore? A Bog strpljivo čeka naš trenutak tišine, naš „pad s konja“, našu spremnost da slušamo. Obraćenje nije jedan dan u kalendaru – ono je svakodnevni povratak Bogu, korak po korak, u povjerenju.
Sveci kroz tjedan
U tom hodu susrećemo i svetoga Tomu Akvinskoga jednoga od najvećih teologa i crkvenih naučitelja., kojega se Crkva spominje 28. siječnja. Njegov život nas uči da vjera ne traži bijeg od razuma, nego njegovo posvećenje. Toma je znao da se Boga ne može posjedovati mislima, ali se može ponizno tražiti istinom. Njegova tišina pred Presvetim bila je jednako snažna kao i njegove riječi. Uči nas da je prava mudrost uvijek prožeta molitvom.
Sv. Toma nas podsjeća da istinska vjera ne bježi od pitanja, nego ih hrabro postavlja, tražeći istinu u poniznosti i molitvi. Njegova misao i danas pomaže vjernicima da dublje razumiju Boga, Crkvu i vlastiti poziv u svijetu.
A u subotu, 31. siječnja, pred nas dolazi sveti Ivan Bosco, svećenika, pedagoga i velikog prijatelja mladih - svetac blizine i osmijeha. On nas podsjeća da svetost ne mora biti teška i sumorna. Svetost je blaga riječ, strpljiva ruka, pogled koji vidi dobro u drugome, osobito u mladima. Don Bosco je znao da se srca ne osvajaju strogoćom, nego ljubavlju.
Don Bosco je vjerovao da se svetost rađa u svakodnevici – u radosti, povjerenju i ljubavi. Njegova poruka danas snažno odjekuje u vremenu nesigurnosti i duhovne praznine, podsjećajući da mladima ne trebaju samo pravila, nego prije svega svjedoci nade.
Ovaj tjedan je poput tihog poziva:
Bog i danas govori. Ne uvijek u svjetlu koje zasljepljuje, nego u šapatu savjesti, u nemiru srca, u želji za nečim dubljim. Treća nedjelja kroz godinu podsjeća nas da je sada vrijeme – vrijeme slušanja, obraćenja i povjerenja.
U ovom tjednu Crkva nas potiče da se zapitamo: dopuštamo li Kristu da nas mijenja? Gradimo li svoju vjeru i razum? Jesmo li znak nade onima koje susrećemo, osobito mladima? Neka nas primjer ovih svetaca ohrabri da i mi budemo hrabri svjedoci Evanđelja u svijetu današnjice.
Jer kad Bog progovori srcu, život započinje iznova.
Nema komentara:
Objavi komentar