U hrvatskom medijskom i institucionalnom okruženju sve se češće otvara pitanje pravednosti, nepristranosti i jednakog tretmana svih građana, bez obzira na političku pripadnost, uvjerenja ili društvenu percepciju. Javnost sve glasnije upozorava na selektivno postupanje institucija i tijela koja bi, prema svom temelju postojanja, trebala biti neovisna i služiti isključivo interesu građana i istini, piše Cro-portal.
U središtu ove rasprave nalazi se i Hrvatsko novinarsko društvo (HND), koje prema Statutu djeluje kao zaštitnik profesionalnog novinarstva, novinarskih prava i sloboda. No, sve više građana, stručnjaka, medijskih analitičara i novinara izvan mainstream struktura upozorava kako HND i pojedine državne institucije, uključujući urede pravobranitelja i regulatorna tijela, ne reagiraju jednako u svim slučajevima.
Reakcije samo kad je “politički prikladno”?
Predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Hrvoje Zovko izjavio je da su profesionalni mediji u Hrvatskoj korektno izvještavali o nedavnim javnim prijeporima, naglasivši kako su oni koji su to činili neprofesionalno “najobičniji huškači kojima je potreban konflikt”. Zovko je istaknuo i važnost točnih i pravodobnih informacija za zdravlje društva.
Poruka je s jedne strane ispravna, mediji moraju biti točni, odgovorni i profesionalni. Međutim, upravo se u toj izjavi otvara pitanje ključno za demokraciju: Tko odlučuje tko je profesionalan, a tko huškač? I jesu li kriteriji jednaki za sve, ili se mijenjaju ovisno o političkoj i svjetonazorskoj pripadnosti pojedinaca ili grupacija?
Državne institucije najavljuju postupke, selektivno
Glavni državni odvjetnik Ivan Turudić najavio je pokretanje postupaka protiv onih koji šire dezinformacije. U teoriji, takva najava trebala bi značiti korak prema uređenijoj i odgovornijoj javnoj komunikaciji. No, brojni primjeri iz proteklih godina ukazuju na izostanak djelovanja kada su dezinformacije dolazile iz vodećih medijskih struktura ili politički utjecajnih skupina.
U praksi, kažnjavanje dezinformacija gotovo nikada ne zahvaća one koji imaju blizak odnos s vodećim medijsko političkim i ideološkim strukturama. Postavlja se pitanje: hoće li i ovaj put odgovarati samo oni koji nisu “dio kruga”?
Primjer s Thompsonom: Objave bez provjere i bez ispravka
Tim glazbenika Marka Perkovića Thompsona objavio je preslike članaka vodećih hrvatskih medija koji su tvrdili da su austrijske vlasti kažnjavale građane koji su bili na njegovom zagrebačkom koncertu na Hipodromu. Informacija je brzim tempom dominirala naslovnicama i društvenim mrežama.
No, ta se tvrdnja pokazala netočnom, bez ikakvih dokaza, službenih potvrda ili provjerenih izvora. To je potvrdio i komunikacijski stručnjak Krešimir Macan koji je jasno naglasio da za takvu tvrdnju ne postoji nijedan verifikabilan podatak.
Unatoč tome, ni jedan od vodećih medija nije objavio ispravak, nije povukao objavu niti u naslovima dodao znak pitanja, što je osnovni profesionalni standard kada informacija nije definitivno potvrđena.
Gdje su institucije kada neistina ide u smjeru koji im odgovara?
Javnost danas s pravom postavlja pitanje:
- Ako postoji državno tijelo zaduženo za zaštitu građana od neistinitih optužbi i manipulacija, zašto se ne reagira u svim slučajevima jednako?
- Je li zaštita časti, dostojanstva i profesionalnog integriteta rezervirana samo za one koji politički odgovaraju institucijama i medijskim mainstreamom?
Slični obrasci vidljivi su i kod drugih pojedinaca i tema koje odudaraju od dominantnog ideološkog narativa.
Društvo bez jednakog tretmana nije demokracija
Mediji i institucije imaju ključnu ulogu u demokraciji ali samo ako djeluju neovisno, konzistentno i bez dvostrukih standarda. Kada počnu selektivno štititi jedne, a ignorirati ili čak stigmatizirati druge, gubi se povjerenje javnosti. A bez povjerenja nema slobode medija, nema vjerodostojnosti institucija i nema funkcionalne demokracije.
Nema komentara:
Objavi komentar