Kako se približava kraj godine, Bosna i Hercegovina ulazi u razdoblje užurbanih priprema za doček Nove godine. Gradovi širom zemlje najavljuju proslave na otvorenom, uz nastupe poznatih domaćih i regionalnih glazbenih imena, a praznično raspoloženje, barem na prvi pogled, osjeća se na svakom koraku. Kako piše BHRT, i ove godine gradski trgovi 31. prosinca bit će središta slavlja i dobre zabave.
Ugostitelji poručuju kako su spremni za najluđu noć u godini. Završne pripreme su u tijeku, rezervacije se privode kraju, a očekuje se velik broj gostiju. Ipak, slavlje ima svoju cijenu. U Banja Luka cijene dočeka Nove godine u ugostiteljskim objektima kreću se od 70 pa sve do 300 konvertibilnih maraka, što mnogima predstavlja ozbiljan financijski teret.
Predstavnik Udruženja poslodavaca trgovine, turizma i ugostiteljstva HoReCa RS, Zlatan Tatić, ističe kako će, unatoč svemu, dobre zabave biti kao i svake godine. „Koliko tko bude mogao sebi priuštiti, toliko će i potrošiti. Netko će ostati kod kuće, neko će izaći malo na trg, ali u suštini ćemo, kao i svake godine, dočekati Novu godinu kako treba“, poručuje Tatić.
Ipak, iza blještavila lampica i pozornica krije se druga, znatno teža stvarnost. Dok jedni planiraju slavlje, sve veći broj građana Novu godinu dočekuje u redovima ispred javnih kuhinja, koji su ovih dana duži nego ikada. Većina ljudi u tim redovima ne razmišlja o vatrometu i glazbi, nego o tome kako preživjeti dan.
„Nemam što jesti kod kuće. Da mi oni ne pomognu, ne bih imao ni kruha. Jedan kruh danas je dvije marke, to je 60 maraka mjesečno. A ja imam invalidsku mirovinu 380 maraka i plaćam kiriju 180“, kaže Darko Božičković, jedan od korisnika javne kuhinje, svjedočeći o svakodnevnoj borbi za osnovnu egzistenciju.
Svako jutro širom Bosne i Hercegovine formiraju se redovi pred javnim kuhinjama. U njima su umirovljenici čije mirovine nisu dovoljne ni za lijekove, ali i radno sposobni ljudi s malom djecom koji svojim primanjima ne mogu pokriti ni osnovne životne troškove. To su prizori koji jasno govore o dubini socijalnih problema, iako ih mnogi ne žele vidjeti.
Predsjednik Udruženja Mozaik prijateljstva, Miroslav Subašić, naglašava da se svakodnevno priprema između 700 i 800 obroka, a u vrijeme praznika i znatno više. „Vidite koliko ljudi danas čeka da uđe. Više nema ni mjesta. Situacija je veoma teška. Kad dođu praznici i svečanosti, dolazi još više ljudi. To pokazuje koliko se teško živi i koliko je ljudima potrebna pomoć“, ističe Subašić.
Procjenjuje se da u Bosni i Hercegovini danas postoji oko stotinu javnih kuhinja u koje svakodnevno dolazi oko 20 tisuća ljudi po obrok. Taj broj bi bio i veći da mnoge nije sramota stati u red. Javne kuhinje tako odavno nisu samo mjesto gdje se dijeli hrana, nego i ogledalo društva u kojem živimo.
Sociolog Srđan Puhalo upozorava kako je stanje alarmantno. „Živimo u društvu koje ima toliko problema da bi humanitarni brojevi i žiro računi trebali raditi 24 sata. Ono što je nekada radila država, danas je prebačeno na građane koji se sami snalaze kako znaju i umiju“, kaže on.
Prema podacima Ujedinjeni narodi, u Bosni i Hercegovini nekoliko stotina tisuća ljudi živi u siromaštvu, dok se gotovo 700 tisuća nalazi na rubu siromaštva, preživljavajući iz mjeseca u mjesec s minimalnim primanjima ili u potpunoj neizvjesnosti. Tako, dok jedni s osmijehom odbrojavaju posljednje sekunde stare godine, drugi u tišini i brizi dočekuju novu, nadajući se da će im donijeti barem malo lakši i dostojniji život.
Nema komentara:
Objavi komentar