Pitanje duhovnih zvanja jedno je od najvažnijih i najosjetljivijih pitanja današnje Katoličke Crkve. Ono se ne tiče samo brojeva, statistika i organizacije pastoralnog života, nego izravno zadire u srce Crkve, u njezinu sposobnost da naviješta Evanđelje, slavi sakramente i bude blizu čovjeku u radostima i patnjama života.
U Mostarsko-duvanjskoj biskupiji omjer je još uvijek relativno povoljan: jedan svećenik dolazi na približno 1.500 vjernika. No i taj podatak, iako ohrabrujući u usporedbi s mnogim dijelovima svijeta, ne smije uljuljkati u osjećaj sigurnosti. U Latinskoj Americi, primjerice, na jednog svećenika dolazi i do 100.000 vjernika, što jasno pokazuje koliko je pastoralna skrb ondje opterećena i koliko su zajednice često uskraćene za redovitu svetu misu, ispovijed i osobni susret sa svećenikom.
Najsvježiji i nama geografski i mentalno blizak primjer dolazi iz Slovenije. Ljubljanski nadbiskup mons. Stanislav Zore u večernjem dnevniku RTV Slovenije otvoreno je upozorio na dramatično stanje: „Imamo više sprovoda svećenika nego mladih misa. Omjeri su strašni.“ Te riječi nisu samo statistički podatak, nego snažan vapaj i ozbiljno upozorenje.
Mons. Zore je istaknuo kako se Katolička Crkva u Sloveniji suočava s dubokim problemima, zbog čega će se početkom nove godine u Ljubljanskoj nadbiskupiji zatvoriti, odnosno spojiti sa susjednima, čak 12 manjih župa. Glavni razlozi su demografski slom te manjak i vjernika i svećenika. „Nažalost, tako je, i moramo se početi vraćati temeljnom problemu, a to je demografija, odnos prema životu i radost života. To je uvjet da bismo mogli govoriti o životu, a ne o smrti“, poručio je nadbiskup.
Posebno je naglasio kako je riječ o problemu o kojem se premalo govori, ne samo unutar Crkve, nego u društvu u cjelini. „Gubimo ljude, i to takvom brzinom da bi, kada bismo to počeli shvaćati, po mom mišljenju zazvonila sva zvona i svi alarmi“, upozorio je mons. Zore. Odluka o spajanju župa donesena je nakon konzultacija s dekanima i nadležnim tijelima, s ciljem da se pastoralna skrb uredi na održiv način i da se, unatoč svemu, vjernicima osigura što kvalitetnija duhovna skrb.
Spajanje župa, naglašava nadbiskup, ne znači automatsko ukidanje misa ili sakramenata, ali realnost je neumoljiva: kada jedan svećenik mora pokrivati područje koje su nekada opsluživala dva ili tri, nužne su prilagodbe. „Puno sam puta rekao da bih bio sretan da imam po jednog svećenika za svaku župu, jednog kapelana za sve župe preko tisuću vjernika, a deset svećenika u rezervi. Ali to nije moguće ni u snovima“, iskreno je priznao.
U središtu cijele priče stoji snažna i bolna istina koju je mons. Zore sažeo u jednu rečenicu: „Obitelj, društvo i Crkva koja ne rađa, nažalost, nestat će.“ Bez obitelji otvorenih životu nema ni novih vjernika, a bez živih, vjerničkih obitelji teško je očekivati nova duhovna zvanja.
Stanislav Zore, franjevac, pjesnik i prevoditelj, koji od 2014. godine služi kao ljubljanski nadbiskup, svojim riječima ne govori samo o Sloveniji. On govori o Europi, o našem prostoru, ali i o svakome od nas. Duhovna zvanja ne rađaju se u praznini – ona rastu u molitvi, u obiteljima koje žive vjeru, u župama koje prepoznaju i ohrabruju Božji poziv.
Zato je danas, možda više nego ikada, potrebno ustrajno moliti za nova duhovna zvanja. Moliti, ali i djelovati: svjedočiti vjeru, čuvati i promicati kulturu života te stvarati ozračje u kojem mladi neće strahovati reći Bogu svoje „da“. Jer bez svećenika nema euharistije, a bez euharistije Crkva gubi svoj izvor i snagu. Molimo za duhovna zvanja – za život Crkve i budućnost našega naroda.
Nema komentara:
Objavi komentar