Danas, na četvrtu nedjelju došašća, stojimo na samom pragu Božića. Vrijeme iščekivanja gotovo je ispunjeno, a u našim domovima pali se četvrta adventska svijeća, svijeća ljubavi. Njezin plamen govori više od riječi: Bog nam dolazi jer nas ljubi, i jer želi da se čovjek ne boji njegove blizine.
Adventski vijenac sa svojim svijećama prati naš unutarnji hod. Današnja, četvrta svijeća, sabire sve prethodne poruke i usmjerava ih prema srcu Božića: ljubavi koja se utjelovljuje. U nekim se tradicijama pali i Kristova svijeća, znak Svjetla koje pobjeđuje tamu i koje u punini zasja u božićnoj noći.
Današnje evanđelje (Lk 1,26–38) vodi nas u Nazaret, u skromnost jedne kuće i u tišinu jednoga srca. Ondje Bog započinje najveće otajstvo povijesti. Anđeo Gabrijel ne dolazi kraljici ni moćnici, nego Djevici Mariji, jednostavnoj djevojci otvorenoj Božjoj volji. Pozdrav koji joj upućuje – „Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!“ – odzvanja kroz stoljeća kao navještaj nove nade za cijelo čovječanstvo.
Marija se ne pravi da razumije sve. Ona pita, razmišlja, ali ne zatvara vrata Bogu. U njezinu odgovoru nema oholosti, nema kalkulacije, nema uvjeta. Samo čista vjera i potpuno povjerenje:
„Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!“
U tom trenutku započinje ostvarenje Božjeg obećanja:
„Evo, začet ćeš i roditi sina.“
Riječ postaje tijelom. Vječnost ulazi u vrijeme. Ljubav poprima ljudsko lice.
Četvrta nedjelja došašća poziva nas da se zapitamo: ima li Bog prostora u našem srcu? Jesmo li spremni, poput Marije, reći „da“ i onda kada ne razumijemo sve? Božić nije samo datum u kalendaru ni obiteljski običaj – on je susret s Bogom koji dolazi tiho, nenametljivo, ali spasonosno.
Dok se danas pali svijeća ljubavi, neka se u nama zapali i želja da Božić ne ostane samo na jaslicama, nego da se rodi u našim odnosima, u praštanju, u brizi za bližnje, u otvorenosti prema životu.
Jer, kako nas podsjeća današnje Evanđelje:
„Bogu ništa nije nemoguće.“
A tamo gdje je Bog, ondje je i ljubav.
Nema komentara:
Objavi komentar