Koliko puta prođemo kroz dan, a da i ne zastanemo, ne pogledamo nebo, ne zahvalimo Bogu što smo uopće tu? U buci svakodnevice, u trci za obavezama, često zaboravimo da je svaki dah dar. Da je svako jutro nova prilika da živimo, ljubimo, praštamo i rastemo.
Zahvalnost je molitva srca. Nije potrebno mnogo riječi — dovoljno je iskreno „Hvala Ti, Bože“. Hvala za jutro koje si nam dao, za sunce koje grije ili kišu koja hrani zemlju. Hvala za ljude koji nas vole i one koji nas uče strpljenju. Hvala i za križeve, jer i kroz njih nas vodiš bliže sebi.
Kad srce postane zahvalno, tada i najmanje stvari postaju čudo. Vidimo Boga u svakom osmijehu, u toplini doma, u kruhu na stolu. Zahvalno srce ne pita zašto, nego vjeruje. Ono zna da Bog sve vodi s ljubavlju, čak i kad put nije jasan.
Zato danas zastani na trenutak. Pogledaj svoj život — nije savršen, ali je pun Božjih tragova. I reci iz dubine duše: „Hvala Ti, Bože, na svemu — i na onome što razumijem i na onome što još ne razumijem.“
Jer istinska radost ne dolazi iz onoga što imamo, nego iz svijesti da sve što imamo — dolazi od Njega.
Nema komentara:
Objavi komentar