U 90. godini života preminula je Ruža Lucić, legendarna „Majka hrabrost“ iz Gunje, žena koja je u najtežim trenucima novije hrvatske povijesti pokazala snagu, vjeru i ljubav bez granica. Ruža je u obranu domovine 1991. godine poslala svih svojih devet sinova, svjesna da ih možda više nikada neće vidjeti. Svojom je žrtvom i majčinskom hrabrošću postala simbol nesebične ljubavi prema Hrvatskoj.
Ruža Lucić preminula je 6. rujna 2025. u osječkoj bolnici, a tri dana kasnije ispraćena je na vječni počinak na mjesnom groblju u Gunji. Vijest o njezinoj smrti, iako potresna, prošla je gotovo nezapaženo u medijima, što je bivši hrvatski predsjednik Ivo Josipović javno istaknuo na društvenim mrežama:
„Gospođa Ruža Lucić iz Gunje, majka devetorice branitelja, preminula je 6. rujna 2025. u osječkoj bolnici. Pokopana je 9. rujna 2025. na mjesnom groblju u Gunji. Unatoč tome što su obaviješteni o njenoj smrti, mediji joj povodom smrti nisu posvetili ni retka. Slava našoj junakinji“, napisao je Josipović.
Životna borba žene s istoka Hrvatske
Ružin život bio je ispunjen mukotrpnim radom, žrtvom i vjerom. Suprug joj je preminuo 1988. godine u 45. godini života, a ona je tada ostala sama s desetero djece – devet sinova i jednom kćeri. Obrađivala je zemlju, uzgajala stoku, podizala djecu i borila se da svatko od njih ima priliku za bolji život.
Kad je 1991. godine došao rat, najstarijem Petru bilo je 29, a najmlađem Josipu samo 16 godina. Svi su, na majčinu riječ, stali u obranu domovine. „Ja sam njima bila zapovjednik i rekla im neka idu u obranu Hrvatske. Molila sam se Bogu svaki dan za njih i Bog je uslišio moje molitve i svi su se vratili kući živi. Molitva i vjera davale su mi snagu da sve to izdržim jer bilo je strašno. Molila sam se za svoju, ali i za tuđu djecu“
Devet sinova na braniku domovine
Ružini sinovi – Petar, Mijo, Stjepan, Franjo, Cvjetko, Filip, Zdravko, Antun i Josip – prošli su gotovo sva bojišta Domovinskog rata, od Slavonije do Dalmacije, sudjelovali su u akcijama Bljesak i Oluja, kao gardisti, specijalci i policajci.
No, rat nije prošao bez rana. Zdravko je kao pripadnik specijalne policije teško ranjen u Mirkovcima kada je dum-dum metak probio njegova leđa; u toj je akciji poginulo 12 hrvatskih branitelja. Filip je naletio na minu u Strošincima i do kraja života živio s 30 gelera u tijelu. Franjo je bio zarobljen u Bogdanovcima i proveo je 42 dana u zarobljeništvu.
Majka Ruža, koja je svakoga dana molila za svoje sinove, osjećala je svaki njihov korak. Znala je reći da joj je srce „kucalo tako jako kao da predosjeća nešto loše“.
Odlikovana Redom Danice hrvatske
Zbog svega što je proživjela i zbog svoje neizmjerne hrabrosti, Ruža Lucić je 2012. godine odlikovana Redom Danice hrvatske s likom Katarine Zrinski za promicanje moralnih i društvenih vrednota. Odlikovanje joj je uručio tadašnji predsjednik Ivo Josipović, koji ju je dvije godine kasnije osobno posjetio u njezinu domu u Gunji. Samo nekoliko mjeseci nakon toga, Gunju su pogodile razorne poplave, a Ružina je kuća pretrpjela veliku štetu.
Simbol vjere, majčinstva i domoljublja
U svojoj jednostavnosti, skromnosti i nepokolebljivoj vjeri, Ruža Lucić utjelovila je sve ono što Hrvatsku čini plemenitom – žrtvu, dostojanstvo i ljubav. Iako su je život i rat teško iskušavali, Ruža nikada nije posustala. Do posljednjih dana ostala je u svome domu u Gunji, vjerna zemlji na kojoj je odgojila devet hrvatskih branitelja.
Hrvatska je s njezinim odlaskom izgubila još jednu tihanu junakinju – ženu čije je srce kucalo za devet sinova i za jednu domovinu.
Počivala u miru Božjem, gospođo Ružo. Slava Vam i hvala.
Nema komentara:
Objavi komentar