Objavljujemo nadahnutu propovijed fra Joze Grbeša, provincijala Hercegovačke franjevačke provincije, izgovorenu na svečanom misnom slavlju prije točno tjedan dana, u prošlu subotu, prigodom blagoslova kapelice i kipa Blažena Djevica Marija na Širokoj njivi u župi Goranci.
U ozračju duboke vjere i zajedništva, uz provincijala u koncelebraciji je sudjelovalo još devet svećenika, računajući i župnika fra Ivana Ivandu. Slavlju je nazočilo oko 600-tinjak vjernika i hodočasnika, koji su svojim dolaskom posvjedočili živu vjeru ovoga kraja i snažnu povezanost s Bogom, Crkvom i vlastitom poviješću.
Propovijed, uz odobrenje, objavljujemo u cijelosti:
Dragi prijatelji, braćo svećenici, braćo i sestre, dragi dobri ljudi Goranaca!
Danas dok stojimo ovdje, na otiscima povijesti, pitam se što naučiti od vas? Ta, ovo je mjesto učiteljica povijesti!
Ime
Ime je pouka, znak i učitelj. Stari Rimljani su to iskazali u riječi : “Nomen est omen.” I vaše je ime znak.
Već vam i ime kaže da ste s visina. U ovom kraju mnogo je gomila i gradina iz prapovijesnog doba, biliga - stećaka, grobalja (starijeg i novijeg datuma), kužnih grobova, više kapelica, okruženi smo memorijom patnje i sjećanjem iz ljubavi. Kao da ne možemo nigdje hoditi po ovoj našoj zemlji da nogom ne doknemo grobove i oltare, kosti i memorije.
Ovdje dakle među gomilama i grobovima, nalazi se ovo mjesto gdje je ljepota opipljiva, život moćan, a čovjek ponosan. Ovdje između obronaka i brda, planina i nizina, ovdje Podčabuljom, Jastrebinkom, Planinicom, Migurom, ovdje na prijelazu od niskog krša do visoke palnine odrastali su ljudi visoka čela, vedra pogleda, hrvatskog imena I ljubavi prema nebeskom i zemaljaskom.
Odavno ste vi! Dugo putujete! Ne samo od 1871. godine kada vam je župa utemeljena, ne samo od 15. stoljeća kada vam se ime spominje. Ne samo... ne samo... u vama je sve ono što bijaše u vremenima sjećanja.
Vi ste kao život na gori. A s gore se uvijek bolje i dalje vidi. U povijesti kršćanstva sve važno se dogodilo na gorama, brdima: blaženstva, preobraženja, žrtve, uskrsnuća, uzašašća, križevi i svjetla, hramovi i crkve.
Tako i u ovoj zemlji Hercegovoj: od Brijega do Križevca, od Raške gore do Široke njive, od Čabulje do Čvrsnice...
Da i ovo mjesto se zove Široka njiva. Kada povijest uzmemo ozbiljno, onda široko vidimo. Kada čovjek vidi daleko i široko, nije ga strah. On postaje učitelj i sebi i drugima. Život je onda bogat i u pogledima i u iskustvima.
Žrtva
Dragi prijatelji!
Uči nas žrtva nevinih. Hodali ste i vi svoju povijest mučeničkim stazama. Od ubijenih obitelji do ubijenih vaših rođaka, susjeda i svećenika. I za braću Sv. Franje veže ovo mjesto. Od početka, kad ne bijaše ni kuće, ni crkve, kada njiva bijaše dom, a kapela mala kao početak, od fra Mate do fra Ivana hod nam je zajednički.
Vi ste dio naše mučeničke, žrtvoslovne povijesti: Vašeg župnika fra Emila Stipića su partizani ubili 1945. Ubili su ga tamo negdje u Slavoniji, jako blizu mjesta gdje sam i ja odrastao. Ubili su i vaše bivše župnike, našu braću: fra Jozu Bencuna u Mostaru, fra Pašku Martinca u Ljubuškom, fra Valentina Zovku u Kočerinu i fra Anđelka Nuića na Križnom putu. Da, sudbina im bijaše slična Mandi, Franji, Juri, nevinima koje ubiše nakon rata i čiji je spomen ovdje među vama. A oni su samo znamen mnogih Manda, Franja, Kata, Marija, Ivana i Anta... Neka uvijek bude spomen jer zaborav je siguran put u nestanak. Stoga nam je sjećanje čin ljubavi koja pamti, a ljubav samo želi živjeti. Podsjeća nas na to i pjesma djevojaka koje kažu u Andromedi:
“Dok pališ svijeću pitaj svoju baku:
Zašto je kćeri rađala u strahu?
Zašto su mnogi odabrali groblje?
Nisu naše majke iznedrile roblje!”
Pjesma nastala iz zahvalnosti prema onima koji su hodili prije nas, oni koji su svojom visinom doticali nebesa. Da učimo od njih prije nas. Od njih svih učimo!
Da, učimo da su ovdje nebesa bliža, da visina poziva čovjeka da ne ostane mali, da mu noga nikada ne kroči na putu oholosti i da mu život postane zahvalan za svaki dan, za svaki dar i za svaki znak.
Sveti tekstovi
Tako nas uče ta vremena, ti ljudi gorostasnih karaktera i ogromne izdržljivosti. Tako nas uče i sveti tekstovi danas. Sv. Petar nas danas podsjeća i upozorava kad kaže: “Svi se jedni prema drugima pripašite poniznošću jer Bog se oholima protivi, a poniznima daruje milost.” (1 Pt 5,5). Kada stojimo pod nebom velikim, na gori koja vječno postoji, valja biti ponizan. Jer kada je čovjek ponizan pred velikim, onda i on postaje veličanstven!
Da, kaže nam sveti tekst: “Svu svoju brigu povjerite njemu jer on se brine za vas.” (1 Pt 5,6). Čovjek znajući da mu je život u ruci Božjoj, otkriva ljubav koja je velika, snažna, toliko velika da Gospodar svijeta, svemira i vremena, podzemlja i nadzemlja, neba i nebesa, zna naša imena, sudbine i žrtve. O, da, to može biti dovoljno za jedan veličanstven i dobar život!
Danas na blagdan Sv. Marka, sveti tekst koji je upravo evanđelist Marko napisao kaže nam: “Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju.” (Mk 16,15).
Budimo kršćani životom. Živimo ono što vjerujemo, kako bismo mogli vjerovanjem doživjeti vječno. Poput ovih gora i visina, ovih grobova, ovog mjesta, ove širine, budimo i mi poput ljubavi koja sve spaja, sve objašnjava, sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada i sve podnosi.“ (Usp. 1 Kor 13, 7-8) Ta jedino ona nikada ne prestaje i svemu daje smisao!
Fra Jozo Grbeš
Nema komentara:
Objavi komentar