Još prije samo nekoliko godina činilo se da nuklearna energija u Europi odlazi u povijest. Nakon nesreće u Fukushimi 2011. i snažnog zelenog zaokreta u politici Europske unije, mnoge države odlučile su ubrzano zatvarati svoje nuklearne elektrane. Njemačka je prednjačila u toj politici, postavši simbol kontinenata koji je nuklearkama rekao odlučno “ne”. Taj trend nastavljen je i u godinama neposredno prije pandemije, kada su mnoge zemlje u energetskoj strategiji vidjele budućnost u vjetru, suncu i plinu kao prijelaznom gorivu.
No, pandemija, a osobito rat u Ukrajini i energetska kriza koja je uslijedila, promijenili su tu paradigmu. Europa se odjednom suočila s pitanjem energetske sigurnosti: kako osigurati stabilnu i jeftinu energiju, neovisnu o ruskom plinu, a istodobno ostati u okvirima klimatske neutralnosti do 2050. godine. Odgovor koji je donedavno bio neprihvatljiv – nuklearna energija – počeo je ponovno dobivati mjesto u političkim i stručnim raspravama.
Od zatvaranja prema obnovi interesa
Uoči korone, mnoge zemlje gledale su na nuklearke kao na zastarjelu i preskupu tehnologiju, a javnost ih je povezivala s opasnošću i radioaktivnim otpadom. Međutim, događaji nakon 2020. pokazali su da obnovljivi izvori sami po sebi ne mogu pokriti sve potrebe, osobito u zimskim mjesecima ili u uvjetima smanjenog sunca i vjetra. Plin, koji je trebao biti “prijelazno gorivo”, pokazao se kao sredstvo političkog pritiska. U tom vakuumu, nuklearna energija ponovno se nameće kao stabilan, niskougljični i pouzdan izvor.
Europska komisija uvrstila ju je u svoju taksonomiju održive energije, a mnoge zemlje krenule su u preispitivanje odluka o zatvaranju starih postrojenja. Francuska, koja većinu svoje energije dobiva iz nuklearki, najavila je gradnju novih reaktora. Poljska i Češka aktivno razvijaju planove za ulazak u nuklearnu energetiku, a Finska je otvorila novu elektranu unatoč ranijim najavama odustajanja.
Male modularne elektrane kao nova paradigma
Poseban zamah nuklearnoj renesansi daju male modularne elektrane (SMR). Za razliku od velikih, skupih i dugotrajnih projekata, SMR-ovi se mogu graditi brže, modularno i s većom sigurnošću. Njihova tehnologija omogućuje 20 godina rada bez dopune goriva, jednostavnije hlađenje i manji rizik od havarija.
Upravo zato što dolaze “prefabricirane” i mogu se instalirati relativno brzo, SMR-ovi nude ono što današnja Europa traži: brzu tranziciju, pouzdanu energiju i smanjenje ovisnosti o uvozu.
Promjena mentaliteta
Nuklearna energija ponovno se otvara ne samo zbog tehnologije, nego i zbog promjene u javnom diskursu. Ako je prije pandemije prevladavao narativ da nuklearke pripadaju prošlosti, danas sve više stručnjaka i političara govori da bez njih nema energetske sigurnosti ni klimatske neutralnosti. Čak i Njemačka, koja je zatvorila posljednje reaktore, suočava se s kritikama zbog povećane ovisnosti o plinu i ugljenu.
Hrvatska ulazi u nuklearnu priču
Da nuklearna energija nije samo tema europskih susjeda, potvrdio je i ministar gospodarstva Ante Šušnjar, gostujući u emisiji Otvoreno na HTV-u. On je poručio da Hrvatska ne samo da razmišlja, nego operativno radi na realizaciji projekta izgradnje vlastite nuklearne elektrane.
– Već je osnovana radna skupina koja priprema zakon o nuklearnoj energiji, a cilj je da do kraja godine bude usvojen u Hrvatskom saboru – rekao je Šušnjar.
Naglasio je da to nije ideološko, nego strateško pitanje, jer je energetska neovisnost zemlje ključna. Podsjetio je i da Europska unija u svom višegodišnjem financijskom okviru predviđa 240 milijardi eura za ulaganja u nuklearnu energiju, a o lokaciji buduće elektrane odlučivat će struka.
– Hrvatska već danas oko 16 posto električne energije dobiva iz nuklearne elektrane Krško. Sada je vrijeme da razmišljamo i o vlastitom postrojenju – poručio je ministar.
Povratak energije budućnosti
Od zatvaranja do ponovnog otvaranja prošlo je manje od jednog desetljeća. Paradoks je da ono što je Europa prije Ruske agresije na Ukrajinu i korone smatrala zastarjelim i opasnim, danas vidi kao ključ opstanka i razvoja. Nuklearna energija, osobito u obliku malih modularnih reaktora, ponovno se pojavljuje kao sredstvo budućnosti – ne kao suprotnost obnovljivim izvorima, nego kao njihov nužan partner u osiguravanju stabilne i čiste energije za iduće generacije.
Nema komentara:
Objavi komentar