Visual Capitalist nedavno je objavio grafiku temeljenu na podacima UN World Population Prospects za 2025. godinu, prikazujući 36 zemalja s najvećim udjelom starijeg stanovništva (65+). Na toj se listi Bosna i Hercegovina, zajedno sa susjednim zemljama, nalazi na zabrinjavajuće visokim pozicijama. BiH je na 18. mjestu s 22,9% starijeg stanovništva, dok Hrvatska zauzima 14. mjesto (23,6%), a Srbija 17. (23,1%). Ovi podaci nisu samo demografski pokazatelji – oni su ogledalo dubljih i sve ozbiljnijih društveno-ekonomskih izazova koji nas čekaju, piše Večernji list BH.
Društvo koje stari brže od Europe
U Bosni i Hercegovini danas živi oko 718.000 osoba starijih od 65 godina. Usporedbe radi, Hrvatska ima oko 909.000, a Srbija oko 1,5 milijuna osoba u toj dobnoj skupini. Čak i Slovenija, koja se smatra razvijenijom i stabilnijom državom regije, bilježi visok udio od 22,2% starijih građana.
Starenje stanovništva postaje jedno od najvažnijih pitanja današnjice – ne samo u socijalnom, već i u gospodarskom kontekstu. Nedostatak radno sposobnog stanovništva već sada ugrožava konkurentnost tržišta rada, usporava investicije, tehnološki napredak i cjelokupni ekonomski razvoj. Mlađa populacija je nositelj potrošnje, inovacija i pokretač promjena. S druge strane, društva u kojima dominiraju stariji građani suočena su s nižom produktivnošću, sporijom prilagodbom na tehnološke promjene i rastućim pritiskom na zdravstveni i mirovinski sustav.
Pritisak na sustave koji već pucaju
Kako se smanjuje broj radno sposobnih osoba, odnos radnika i umirovljenika sve je nepovoljniji. Posljedica toga bit će neizbježne reforme koje uključuju:
- moguće smanjenje mirovina,
- povećanje dobi za umirovljenje,
- povećanje doprinosa, što dodatno opterećuje gospodarstvo.
Starija populacija zahtijeva i sve više zdravstvenih usluga, što dodatno iscrpljuje već ionako prenapregnut i kadrovski osiromašen zdravstveni sustav. Situaciju dodatno pogoršava egzodus liječnika i medicinskog osoblja, osobito prema zapadnim zemljama.
Prema procjenama, prosječna starost stanovnika BiH iznosit će čak 49,3 godine do 2050., dok je 2021. godine bila 41,8. Za usporedbu, 1992. godine prosječna starost bila je samo 30,2 godine. Ovaj podatak sam za sebe govori o razmjerima demografske krize koja se već sada osjeća, a u budućnosti će biti još izraženija.
Zemlja bez djece: Bijela kuga guta budućnost
Demografi već godinama upozoravaju na opasnost tzv. bijele kuge – pojave kada broj umrlih godinama premašuje broj rođenih. U Bosni i Hercegovini ova pojava poprima razmjere pandemije. Sve više sela ostaje bez djece, škole se zatvaraju, a čitavi krajevi ostaju demografski pusti. Mladi u potrazi za boljom budućnošću napuštaju zemlju, a broj novorođenih dostiže povijesne minimume.
U nedostatku političke volje i koordiniranih mjera, BiH sve više nalikuje na zemlju staraca. Iako postoje određeni pokušaji rješavanja problema – poput novčanih poticaja za novorođenčad, subvencija za roditelje ili povremenih olakšica – sve su to parcijalne i nedovoljno učinkovite mjere. Bez sveobuhvatne i dugoročne strategije, demografski slom će postati nezaustavljiv.
Što je potrebno za demografsku obnovu?
Rješenja postoje, ali zahtijevaju ozbiljnu političku volju, financijska ulaganja i strukturne promjene. Neke od nužnih mjera uključuju:
- stvaranje sigurnih i dostojanstvenih radnih mjesta,
- povoljne stambene kredite za mlade obitelji,
- široko dostupne i kvalitetne vrtiće i škole,
- porezne olakšice za roditelje,
- potpore za povratak iseljenih,
- izgradnju povjerenja u institucije.
Ove mjere ne smiju biti samo populistički ukrasi u predizbornim kampanjama – one moraju postati temelj nove nacionalne strategije opstanka.
Biološka prijetnja državi
Demografska kriza u Bosni i Hercegovini više nije pitanje budućnosti – ona je realnost sadašnjosti. Ako se ništa ne poduzme, BiH bi mogla izgubiti pola svog stanovništva u sljedećih 20 do 30 godina. No gubitak ljudi ne znači samo gubitak radne snage. To znači gubitak jezika, tradicije, identiteta, kulture – pa i teritorijalne kohezije.
Bijela kuga ne nosi pušku, ali ima snagu da uruši temelje države. Vrijeme za reakciju nije sutra – vrijeme je sada. Jer u suprotnom, umjesto pitanja kako poboljšati život u BiH, postavit ćemo pitanje – ima li uopće više ikoga tko bi tu mogao živjeti.
Nema komentara:
Objavi komentar