Netko koga je posebno rastužio odlazak pape Franje jest gvardijan Franjevačkog samostana Male braće u Dubrovniku fra Josip Sopta koji se dvaput susreo s njim dok tadašnji kardinal Jorge Mario Bergoglio nije postao vrhovni poglavar Katoličke Crkve, piše Dubrovački vijesnik.
- Njegov pojavljivanje jučer je bio oproštaj, vidjelo se da je došao kraj. Kao da je, poput svetog Ivana Pavla II., rekao: "Pustite me da idem u nebo!" Više nije bilo života, ali za svojih 13 godina papinskog pontifikata, učinio je jako puno. Naravno, na svoj način. Izmijenio je mnoge prakse, običaje... ali jedan latinoamerički vjetar je došao u Vatikan! Mnogima nije bio po volji, mnogi se nisu slagali, ali on je, poput svog prethodnika, bio hrabar, nije se bojao ‘vukova‘ ili što će tko reći, išao je svojim putem! - ističe Sopta koji se prisjeća susreta s papom u Argentini o kojima je svojevremeno pisao te ih objavio na stranicama župe Marijinog Uznesenja u Rožatu dok je obnašao dužnost tamošnjeg župnika.
Cropix - Osobno sam ga poznavao dok je bio kardinal Bergoglio u Buenos Airesu. Primio me je kao tadašnjeg poglavara franjevaca, kao i naših svećenika u Argentini. Bio sam kod njega u njegovoj palači u Buenos Airesu, razgovarao sam dva sata s njim. Posvetio mi je jako puno vremena jer je sudbina njegove obitelji slična sudbini moje, jer je moj stric pošao u Argentinu. Jako, jako je dobro poznavao Hrvate i to preko naših franjevaca. Njegov osobni ispovjednik bio je franjevac našeg porijekla, fra Berislav Ostojić. S druge strane, on je kao papa surađivao s našim franjevcima u Buenos Airesu... Iskazivao je veliko srce, to je ono što ga karakterizira, priča franjevac te dodaje:
- Bio je susretljiv, srdačan, jednostavan... kao da smo al pari iako je on tad već bio kardinal, visoko rangirani nadbiskup golemog Buenos Airesa, ali ništa to njega nije diralo, on je ostao franjevac kao duša, dakle, jednostavna, siromašna... Nekako je u prvi plan stavio Crkvu siromašnih, bježao je od luksuza... Uzeo je ime Franjo, a znate tko je bio Franjo Asiški?! Čovjek koji se zavjetovao biti siromah. On se sa siromaštvom zaručio ka s djevojkom, toliko je držao do ‘gospođe siromaštine‘ kako je govorio. Neshvatljivo je to danas u svijetu konzumerizma, odricanje od tog konzumiranja, bogatstva... To sigurno doprinosi slobodi, komentira sugovornik kojemu je ostala zajednička fotografija kao trajna uspomena.
Gvardijan Franjevačkog samostana Male braće u Dubrovniku naveo je što će, po njegovom mišljenju, ostati iza pape Franje:
- Otvorenost prema drugima, neopterećenost službama... pokušao je sve osloboditi od pustih propisa i ceremonija. Tijekom vremena se u Crkvi nagomilalo puno nepotrebnih ceremonija raznih oblika, a papa Franjo je preko toga prešao vrlo jednostavno... Dakle, jednostavnost upravljanja unatoč neshvaćanju jer on nije bio shvaćen, često je znao malo i ‘izletit‘, ali to bi se sve praštalo - podcrtava Sopta koji na kraju poručuje:
- Žao mi je što nisam otišao u Rim da ga posjetim, možda bi me se sjetio, možda i ne bi, ali nije važno... Našim ljudima ostaje uvjerenje da papa Franjo uvijek ostaje s nama kao svi naši najdraži i da smrt nije prekinula sve veze i kontakte, zaključuje Sopta.
Nema komentara:
Objavi komentar