Dok su granate parale sarajevsko nebo, a zvuk sirena pratio zvuk molitve, jedan čovjek nije napustio svoje stado. Čitav rat, svih 1425 dana opsade Sarajeva, kardinal Vinko Puljić ostao je uz svoj narod – uz Hrvate u Bosni i Hercegovini, među kojima je živio, djelovao i trpio. Njegova prisutnost u tom vremenu tame bila je svjetionik nade i vjere, a danas, tri desetljeća kasnije, ona dobiva svoju krunu.
Na povijesnoj fotografiji koja je danas obišla svijet, kardinal Puljić stoji rame uz rame s novim papom Lavom XIV. s balkona bazilike svetog Petra. Taj prizor, ovjekovječen pred tisućama vjernika i milijunima gledatelja – kardinal ostaje trajno simbol ustrajnosti, vjernosti i ponosa i prkosa jednoga naroda.
Tijekom prvog govora pape Lava XIV., dok je novi poglavar Katoličke Crkve upućivao riječi nade, mira i pomirenja svijetu, na licu kardinala Puljića pojavio se tihi, duboki osmijeh. Osmijeh čovjeka koji je preživio, oprostio i vjerovao. Osmijeh onoga koji je znao što znači ostati s malenima kad svi drugi odlaze.
Kardinal Puljić nije samo svjedok prošlosti i sadašnjosti. On je i najstariji po redoslijedu imenovanja među 133 današnja kardinala – čovjek koji je Crkvi služio duže od svojih kolega elektora, ali koji nikad nije zaboravio tko je i otkud dolazi. Uvijek je bio i ostao uz Hrvate u BiH – i kad je trebalo braniti njihova prava, i kad ih je trebalo tješiti, i kad ih je trebalo hrabriti.
Ova fotografija s lože svetog Petra je vječni spomen. Ona je također zavjet – zavjet vjernosti Crkvi, narodu i pozivu koji nadilazi sve podjele. I zato danas, svi Hrvati, gdje god živjeli, imaju se čime ponositi. Jer velikani se ne mjere titulama, nego srcem koje ostaje tamo gdje boli – i tamo gdje se voli.
Velik si, kardinale. I hvala ti što nas podsjećaš koliko i mi možemo biti veliki – kada ostanemo uz čovjeka, uz istinu i uz Boga.
Imocki crnjaci / Goranci online
Nema komentara:
Objavi komentar