Kultura sjećanja zapisana na dvanaest listova

Napretkov imendanski zidni kalendar za 2025. godinu “Znamen na koži“ izašao je iz tiska. Tema kalendara je tradicijska tetovaža žena katolkinja iz Bosne i Hercegovine

Urednik kalendara je Miroslav Landeka, dopredsjednik HKD Napredak, a autor fotografije je Zoran Stojanović. Mons. Tomo Knežević ispisao je katolički imendanski kalendar. Dizajn je rad Igora Šutala, a lekturu je uradila Ivana Barišić, članica Središnje uprave HKD Napredak. Kalendar je tiskao Suton Print d.o.o. Široki Brijeg, javlja vecernji.ba.

Predgovor za kalendar napisala dr. sc. Vesna Haluga, članica HKD Napredak i autorica knjiga „Znamen na koži tradicijska tetovaža žena Hrvatica, katolkinja iz Bosne i Hercegovine“. Njezina knjiga stručno i znanstveno obrađuje fenomen hrvatske tradicijske tetovaže te daje cjelovit prikaz nastanka fenomena, povijesni okvir i suvremeni kontekst pojavnosti tradicijskog tetoviranja, a dio tog fenomena tematski je kroz fotografiju lijepo pretočen u ovaj kalendar.

U predgovoru Kalendara dr. sc. Haluga, autorica knjige „Znamen na koži tradicijska tetovaža žena Hrvatica, katolkinja iz Bosne i Hercegovine“, između ostalog napisala je: „Svaki narod, svaka kultura ima svoj ZNAMEN po kojemu ga poznajete i prepoznajete. Hrvatska tradicijska tetovaža žena katolkinja iz Bosne i Hercegovine tome zorno svjedoči. 

Običaj tetoviranja (bocanja, sicanja, križićanja) žena Hrvatica, katolkinja iz Bosne i Hercegovine jedinstven je fenomen hrvatske tradicijske kulture te može i treba biti poznata i prepoznata u svijetu. Riječ je o jedinstvenoj pojavnosti, nastaloj prije više od tisuću godina, a koja je najveći značaj imala u vrijeme osmanlijske okupacije Bosne i Hercegovine između 1463. i 1878. godine kada je tetovirani križ na čelu, prsima, rukama ili prstima, pored primarno zaštitne funkcije od osmanskih osvajača (sprječavanje odvođenja i silovanja), imao i identitetsko vjersko značenje pripadnosti hrvatskom narodu i katoličkoj crkvi. 

Prvobitna zaštitna funkcija, oslobođenjem od Turaka, od zaštitne preko tradicijsko običajne, prerasta u suvremenu identitetsko identifikacijsku formu, zadržavši pritom izvorni, jedinstveni dizajn. Zabilježeno je 317 motiva koji se javljaju pojedinačno ili u kombinaciji s drugim, a najčešći su motivi križa (križevi s jelicama – jedna grana na gore, dvije grane na dolje). Sam postupak bio je izrazito bolan te također, simbolično izražava snagu, izdržljivost i hrabrost žene.

Napuštanje običaja tradicijskog tetoviranja započelo je prije Drugog svjetskog rata, a sve do šezdesetih godina 20. stoljeća tetoviranje se zadržalo kod katolkinja u BiH. Danas običaj polako izumire i nema funkcionalno-komunikacijsko značenje kakvo je imao tijekom povijesti. Moguće je još kod starijih žena, poglavito u području srednje Bosne, pronaći tetovaže, no njihovo značenje je uglavnom obredno ili običajno te su ujedno i simbol kršćanskog, katoličkog identiteta. Izvornog sicanja, (boc(k)anja) gotovo da više i nema“.

Zbog velikog interesa iz cijeloga svijeta, izdana je i knjiga o samom običaju na hrvatskom, engleskom, njemačkom, francuskom, talijanskom, španjolskom i mađarskom jeziku, a Zoran Stojanović i Mladen Topić iz Rame, pripremaju monografiju živućih tradicijski tetoviranih žena. Dizajnerica Helena Beljo u svojoj kolekciji „Saja“ koristi motiv tradicijske tetovaže i također pridonosi njenoj promociji i popularizaciji u cijelom svijetu. Vrijeme u kojemu živimo je vrijeme u kojemu sve više prevladava komunikacija znakovima i simbolima, a tradicijska tetovaža žena katolkinja živo je svjedočanstvo moći znaka i simbola kroz neverbalnu intrapersonalnu i interpersonalnu komunikaciju u prošlosti, ali i u suvremenom svijetu.

I ovaj kalendar je doprinos HKD-a Napredak, poznatosti ovog jedinstvenog fenomena i vjerujemo da će uživati u fotografijama autora Zorana Stojanovića, te na svoj način pridonijeti daljnjoj promociji i popularizaciji jedinstvene, hrvatske tradicijske tetovaže“, naglasila je dr. sc. Haluga.