Grad još spava, ali ima netko budan, tko s veseljem čeka krenuti ka obroncima Čabulje, na najviši vrh ove ljepotice, Veliku Vlajinu, visoku 1780 mnv
Pokraj našeg planinarskog doma Miljenko Bošnjak na Bogodolu, parkira se autobus a nestrpljivi školarci „izlijeću“. Obećan nam je odličan dan, vedro vrijeme i još bolji pogled s vrha, piše na stranicama HPD Prenj.
Priroda se budi, miris ljekovitog bilja, sunce na izlasku i veseli izrazi lica su praznik za sva čula. Svi smo tu s jednim ciljem, „osvojiti“ vrh zbog tog toliko spominjanog pogleda na kanjon Drežnice. Izvora uz put nema te svjesno važnosti vode pri pješačenju za toplog dana, nosimo dovoljno zaliha u svojim ruksacima, zahvaljujući napomeni naših vodiča. Može se istaknuti njihova strpljivost sa oko 80 planinara pa su nam cijelim putem motivacija i podrška.
Oko četiri sata hoda i nekoliko pauza za odmor dolazimo na vrh i doživjeh pogled koji oduzima dah, i više od vlastitih očekivanja. Mogu primijetiti dječje ushićenje i radost na svim licima. Fotografiranje, izležavanje na suncu, razgovori pa i miris kave na prostranoj padini dodatno uljepšavaju ovaj doživljaj. Marko je na vrh donio u kanti par kilograma trešanja, pa stvarno, komentar je suvišan, svaka čast!
Nema potrebe žuriti, jedno je od pravila planinarenja, tako smo se laganim korakom uputili natrag prema domu gdje nas čeka pripremljen gulaš od divljači.
Nakon svake planinarskog pohoda ostaje prepričavanje dojmova sa uspona a nema boljeg načina za ćakulu uz hladno pivo. Jezik se razveže i najšutljivijima, što ruku na srce ne mogu pripisati samom sebi. Zezancija, pokoja šala prepričana na nečiji račun, ne uzima se nikome za zlo, to su planinari, opušteni i bez teških tema. Svi smo „pobjegli“ skloniti se od svakodnevnih briga te nahraniti i tijelo i dušu onim što planina daje. Ako je itko bio umoran ubrzo je zaboravio na umor, otekle noge, pokoji žulj, vrućinu jer već se govori o sljedećem izletu.
Nema komentara:
Objavi komentar