Na malenom, udaljenom talijanskom otoku Alikudi živi samo oko 100 stanovnika i u idealnom slučaju, isto toliko divljih koza
Ove godine, međutim, odnos ljudi i životinja je postao značajno neuravnotežen. Ima više životinja po glavi stanovnika nego bilo gdje drugo gdje se takve stvari računaju, a gradonačelnik Ricardo Gulo poziva sve koji mogu da pomognu da se uključe u rješavanje ovog problema.
On je poručio za CNN da mu nije bitno da li znate išta o kozama, sve dok imat brod i možete da ih odvedete sa otoka, naravno prvo morate da ih uhvatite. Dodao je da je program "udomi kozu" kreiran zato što lokalne vlasti ne može protiv životinja koje su upadale u stambena naselja, upadale u domove, žvakale šta god mogu da nađu u javnim parkovima, privatnim baštama i živim ogradama i pokušavale da se penju na kamene zidove koji obično popuštaju pod njihovom težinom.
Prema nekima, koze su se pojavile na otoku prije 20 godina, kad ih je jedan farmer oslobodio jer nije mogao više da brine o njima. Godinama su životinje, koje nemaju vlasnika, pasle na stranama Alikudijevih litica i predstavljene su na skoro svakoj razglednici sa vulkanskog otoka.
Ali prepuštene same sebi, razmnožile su se zapanjujućom brzinom. Svi zainteresirani za uzimanje do 50 koza mogu da podnesu službeni zahtjev zajednici do 10. travnja, rekao je gradonačelnik, ali je dodao da će rok produžiti dok sve koze ne budu usvojene. Podnositelj zahtjeva mora da pošalje svoj zahtev e-poštom lokalnim vlastima i da plati pristojbu od 16 eura (oko 17 dolara) da bi on postao službeni.
"U idealnom slučaju, voljeli bismo da vidimo kako ljudi pokušavaju pripitomiti životinje umjesto da ih jedu", dodao je on. Međutim, vlasti neće voditi računa o namjerama bilo kojeg usvojitelja koza. Za sada se javilo na desetine njih. Kada im se zahtjev odobri, "hvatač" koza ima 15 dana da ih uhvati i ukloni sa otoka. Alikudi je najmanje naseljeno od sedam Eolskih otoka, lanac pored sjeverne obale Sicilije koji uključuje Stromboli i Lipari.
Osim koza, otok je poznat i po lokalnom LSD kruhu, koji je bio zabranjen 1950-ih, i popularna je turistička stanica za jedrilice i ljubitelje vulkana, koji mogu da vide stalne erupcije Strombolija u blizini. Otok nema hotela i puteva. Umjesto toga, za prevoz se koriste mazge i magaraci, koji koračaju strmim stazama za penjanje.
Nema komentara:
Objavi komentar