Zašto je verzija Križnog puta fra Anđela Nujića posebna?

Prošlog petka, u svojoj župi u Mostaru, svjedočio sam posebnoj molitvi Križnog puta iz molitvenika fra Anđela Nuića. Taj duhovni doživljaj podsjetio me na mladenačke dane i duboko me dotaknuo svojom autentičnošću i poviješću

Ova verzija Križnog puta, koja se pretežno moli u crkvama gdje djeluju franjevci, donosi sa sobom ne samo duhovnu povezanost s vjerom, već i naslijeđe koje seže duboko u povijest hercegovačkog puka, piše Goranci online.

Molitvenik fra Anđela Nuića nije tek obična knjiga molitava; ona je svjedok vjere i odanosti hercegovačkog naroda kroz generacije. Priredio ju je fra Anđeo Nuić, hercegovački franjevac i bivši provincijal, prvi put objavivši je 1892. godine. No, njezina priča ne staje tu. Fra Anđeo je samostalno nadograđivao i uređivao molitvenik sve do svoje smrti, a nakon njega to su činili i drugi franjevci tijekom desetljeća.

Ovaj dragocjeni molitvenik, koji je bio prisutan u gotovo svakoj obitelji u BiH, doživio je 24 izdanja. Smatra se jednom od najčitanijih knjiga u Hercegovini, tiskanom u stotinama tisuća primjeraka, uvijek traženom i cijenjenom od strane vjernika. On je bio i ostaje snažan izraz vjere i pobožnosti hercegovačkog naroda.

Molitvenik je pažljivo pratio osnovna načela koja je postavio fra Anđeo Nuić: ostati vjeran svetim obredima Crkve i podržavati iskonsku pobožnost kroz sve vrijeme njegova postojanja. Kroz svoje stranice, on putuje s moliteljem kroz sve nedaće povijesti, ostajući nepokolebljiv u svojoj svrsi - osnaživanju vjerničke zajednice.

Zadnje, 24. izdanje ovog vrijednog molitvenika, kao i prethodne,  priredioje fra Ante Marić, za nakladnika Provincijalat Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije. Ovaj čin ne samo da očuva naslijeđe fra Anđela Nuića, već i osigurava da će njegova poruka vjere i pobožnosti nastaviti živjeti i nadahnjivati generacije vjernika i dalje.

Molitvenik fra Anđela Nuića nije samo knjiga molitvi; on je živi svjedok vjere, baština koja povezuje prošlost s sadašnjošću i budućnošću, podsjećajući nas na duboke korijene naše vjere i duhovnosti. Njegova prisutnost u životima vjernika podsjeća nas na važnost pobožnosti i duhovnog naslijeđa koje nas obogaćuje i osnažuje u našem putovanju vjere.