Korizma je prikladno vrijeme unutar crkvenog kalendara za otići na ispovijed i pomiriti se s Bogom. Vlč. Richard Gonzalez na temelju svojeg pastoralnog iskustva izdvojio je četiri teme o kojima pokornici govore na ispovijedi, a ne bi trebali
Ispovijedanje grijeha drugih ljudi
“Kada ispovijedamo grijehe drugih ljudi, pokušavamo opravdati razloge zašto smo sagriješili. Govoriti da nismo mi krivi, nego da nas je druga osoba natjerala, je pokušaj izbjegavanja odgovornosti za vlastiti karakter. Naposljetku, vrijeme ispovijedi je namijenjeno vama osobno, nije vrijeme za isticanje grijeha i propusta vaših supružnika, braće, djece ili susjeda. Ispovijed, i priprema za ispovijed, je vrijeme za promišljanje o vlastitim grijesima”.
Dugački uvodi i gomilanje informacija o razlozima zašto smo sagriješili
“Ponekad će pokornik započeti s ‘Dajte da vam objasnim zašto sam to učinio’, i zatim dati jako dugačko svjedočanstvo zašto je sagriješio. Samo priznajte grijehe! Ako svećenik treba objašnjenje kako bi vam dao duhovni savjet, može vas pitati da pojasnite svoju ispovijed. Također, pričanje dugačke priče o tome zašto ste sagriješili može dovesti do pretvaranje vremena za ispovijed u psihoterapiju. Ako trebate više vremena za savjetovanje ili duhovno vodstvo, siguran sam da će se svećenik rado sastati s vama kasnije u župnom uredu.”
Nekonkretnost do razine nenavođenja grijeha kojeg ispovijedate
“To se ponekad događa kada se osoba nije jako dugo bila na ispovijedala. Pokornik će reći: ‘Znate, veliki sam grešnik, prekršio sam svih Deset Božjih zapovijedi, osim ‘Ne ubij’, moji su grijesi previše brojni da bi ih navodio’. Molim vas, ne budite dramatični, pokušavajući pri tome izbjeći reći što ste učinili. Samo recite! Zašto biste htjeli nositi svoje grijehe u sebi? Izbjegavajući temu, izbjegavajući grijeh, odbijate milost koja je ispred vas. Zašto biste htjeli stvoriti još jedan trenutak za kojim ćete žaliti? Gospodinova milost izlječenja je pred nama u ispovijedi, ne dajte da vam promakne.”
Ispovijedanje emocija
“Ljutnje, nestrpljivosti, frustracija – to nisu grijesi, iako bi nas mogli dovesti do grešne prilike, ili nas dovesti u napast da sagriješimo. Upamtite: I Isus je ponekad bio ljut, ali nije očitovao svoju ljutnju na grešan način. Ponekad je naša ljutnja dobra, opravdana, ali u drugim slučajevima ljutnja može dovesti do štete nama samima ili drugim ljudima. To se događa kada izgubimo kontrolu u nekontroliranoj srditosti. Tada dolazi do grijeha i počinjamo nasilno djelo nanošenja štete. Većina ljudi kada ispovijedaju ljutnju, ne ispovijedaju srditost. Zašto to onda ispovijedati?”, prenosi bitno.net.
Nema komentara:
Objavi komentar