Proteklih dana postavljena su još dva vitraja u katedrali u Mostaru, evanđeliste Luke i Marka
Od samog početka izgradnje katedrale planirano je da katedralom dominiraju vitraji. U samom svetištu vitraji četvorice evanđelista, te svom dužinom i širinom ispod krovnih svjetlarnika, koji su u obliku križa, (početna zamišljena tema Stvaranje svijeta), a danas je u planu tema Povijest spasenja kroz Novi zavjet.
Prije Domovinskog rata u oltarištu su postavljena dva prelijepa i vrijedna vitraja evanđeliste Ivana i Mateja. Vitraji su izrađeni po ideji o. Marijana Gajšaka, isusovca. Nažalost ti su vitraji u posljednjem ratu uništeni. Po završetku ratnih događanja pristupilo se izradi dvaju uništenih vitraja, kao i izradi dva nova. Iako je u međuvremenu umjetnik Gajšak preminuo, novi vitraji četvorice evanđelista su ipak izrađeni po njegovoj zamisli. Tog vrijednog posla prihvatio se njegov subrat, isusovac, također umjetnik brat Zdenko Vidović.
Kad se ostvari zamišljena ideja izrade i postavljanja svih katedralnih vitraja, to će bit jedinstven duhovni i umjetnički doživljaj, ne samo u našoj domovini i u Europi, nego u cijelom svijetu. Prava je šteta, i teško nadoknadiv gubitak, što svi katedralni vitraji nisu izrađeni po zamisli pokojnog patra Gajšaka.
O. Marijan Gajšak, isusovac, rođen je u Dolu Klanječkom (Hrvatsko zagorje). U Družbu Isusovu stupio je 1961. godine. Teologiju je studirao na FTI-u u Zagrebu. Za svećenika je zaređen 1973. godine. Studirao je je na papinskom orijentalnom institutu u Rimu. Studij kiparstva (1975.-1978.) pohađa na Akademiji lijepih umjetnosti u Rimu u klasi talijanskog kipara Percila Fazzini. U Pariz odlazi 1978. godine na specijalni studij kiparstva na Eccole nacionale superiore des Beaux-arts u klasi prof. Mihaela Carpentier. U Zagrebu na filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove (FTI) od 1980. pa do smrti 1993. predaje Estetiku i umjetnost u funkciji sakralnog. Bio je član Hrvatskog društva likovnih umjetnika i član Časnog suda.
Za njega je umjetnost bila posudba uma, srca i ruku, napose ruku apsolutnoj ljepoti i čudesnom sinergizmu božansko-ljudskog stvaranja bojom i volumenom. U relativno kratkom životu nije mogao ostvariti veliki opus ali je ostao jedinstven i neponovljiv u suzvježđu hrvatskih likovnih umjetnika.
Nema komentara:
Objavi komentar