Svećenici i radost: Istraživanje o sreći u svećeničkom životu

Knjiga 'Zašto su svećenici sretni' (Why priests are happy - a study of the psychological and spirtiual health of priests) napisana je kao odgovor na mnoga pitanja koje ljudi imaju o svećenicima, ali i kao odgovor na mnoge predrasude

Autor knjige je Stephen J. Rossetti, američki svećenik, psiholog i egzorcist, koji je proveo dva vrlo važna istraživanja o američkim svećenicima, svoj osvrt piše fra Ante Vlašić za portal fra3.net kojeg vode bogoslovi Hercegovačke franjevačke provincije.

Mnogi ljudi danas imaju krivu percepciju i sliku o svećenicima pa je ponekad potrebno direktno pitati i dobiti odgovore od samih svećenika i provesti anketu da se utvrdi realno stanje. Istraživanja su uzela u obzir mnoge varijable, a cilj im je bio prikazati psihološko i duhovno zdravlje svećenika. Zapanjujuće, pokazalo se da su među svim postojećim profesijama na svijetu, kad je u pitanju razina zadovoljstva i sreće, upravo svećenici najsretniji/zadovoljniji. Drugim riječima, svećenici imaju najveću razinu sreće od svih poziva/zvanja u SAD-u. 

Istraživanja su provedena 2004. i 2009. godine i u njima je najprije sudjelovalo 1242 svećenika, a u kasnijem istraživanju 2482 svećenika. To je prilično reprezentativni uzorak, ako se uzme u obzir da je tada na području SAD-a djelovalo otprilike 40000 svećenika. Također, odazvali su se ispitanici iz gotovo svih regija Amerike, što dodatno pridonosi vjerodostojnosti rezultata. Što se tiče samih istraživanja, željelo se objektivno i realno prikazati psihološko i duhovno zdravlje svećenika. Ovo su važna istraživanja jer u današnjem svijetu velik je broj psihički i duševno oboljelih uz veliku prisutnost anksioznosti, depresije i sličnih problema. 

Mnogo je varijabli ušlo u ova istraživanja i ona su pokazala da su svećenici zaista među najsretnijim ljudima. Pitanja su bila raznolika i doticala se psiho-fizičkog zdravlja, odnosa s Bogom, s ljudima, sa samim sobom, s obitelji, seksualnošću, djetinjstvom itd. Važno je napomenuti da se kod onih koji su odgojeni u zdravim obiteljima upravo to pokazalo pozitivnim utjecajem na kasniji razvoj svećenika. Svećenik je u prvom redu čovjek odnosa (communion), tj. odnosa s Bogom, braćom svećenicima i laicima. Obitelj je osnovna društvena jedinica u kojoj se najprije uče međuljudski odnosi, no nažalost, u SAD-u se raspada svaki drugi brak pa takva činjenica može loše utjecati na kasniju formaciju. 

Također, jedna od varijabli je i razina tjelovježbe kod svećenika koja je svakako u pozitivnoj korelaciji s općom razinom zadovoljstva/sreće kod svećenika, a isto tako i razina pretilosti. U tim su segmentima svećenici tek nešto bolji od prosječnih muškaraca u Americi. Jedan od važnih aspekata svećenstva je odnos prema seksualnosti, tj. stav svećenika prema vlastitoj seksualnosti te eventualno postojanje poteškoća u vezi s time u formaciji. Istraživanja su pokazala da velika većina svećenika ima zdrav i normalan odnos sa seksualnošću. Ovo je značajno jer su studije bile napravljene netom nakon nesretnih seksualnih skandala iz 2002. godine. 

Naravno, kada je riječ o seksualnosti koja na zdrav način treba biti integrirana u duhovnost svećenika, ovdje se treba osvrnuti i na celibat koji se traži od svećenika. Celibat, premda je izazovan i težak, mnogi svećenici doživljavaju kao Božji dar i milost. To je vrlo iznenađujuće ako znamo da je današnje društvo gotovo opsjednuto seksualnim odnosima i prikazivanjem takvih sadržaja putem medija, te mnogi ljudi izvan Crkve upravo zbog toga teško shvaćaju poantu celibata. Svećenik je, prema istraživanju, svjestan smisla celibata i što on konkretno znači. 

Vrlo važan podatak o kojem ovisi stanje zadovoljstva i sreće je tzv. efekt 'izgaranja' (eng. burnout). To se događa uslijed dugotrajnog i napornog rada s nedovoljnim i nekvalitetnim odmorom. Od današnjeg se svećenika očekuje da odlično propovijeda, da bude blag u ispovijedi, da posvećuje vrijeme svakome tko je u potrebi, da bude dobar organizator i upravitelj financija i slično. Mnogi svećenici nerijetko moraju preuzeti i druge župe zbog pomanjkanja svećenika na tim mjestima. To sve skupa može izazvati veliki stres i efekt izgaranja kod svećenika. Doista, neki se svećenici osjećaju potrošeno i izgoreno. Upravo iz tih razloga, oni koji bi si uzeli dan odmora u tjednu i/ili godišnji odmor ili rekolekciju, uspješno su smanjili razinu stresa i produktivnije su obavljali svoje obveze. 

No svećeništvo je duhovna stvarnost i više treba biti shvaćeno kao poziv i zvanje, a ne tek posao kao svaki drugi, jer svećenik nema radno vrijeme kao što ga ima većina ljudi - on je u svako vrijeme svećenik. U istraživanjima je veliki naglasak stavljen na molitvu svećenika - koliko on osobno sam moli, uz molitvu časoslova, marijansku pobožnost, klanjanje pred Presvetim, čitanje duhovnoga štiva i sl. Istraživanja pokazuju da svećenici većinom imaju privatnu molitvu u trajanju od 30-45 minuta. Zapravo, ta varijabla molitve je ključ psiho-duhovnog zdravlja svećenika osjećaja zadovoljstva i sreće. Što su svećenici više vremena posvećivali molitvi, to se sve više smanjivao osjećaj izgaranja. Oni koji su objektivno pretrpani poslom, ako su izdvajali potrebno vrijeme za osobnu molitvu, i dalje su tvrdili da se ili osjećaju sretni ili jako sretni i ispunjeni u svom pozivu. Takva tvrdnja stoji nasuprot mišljenja današnjice i svijeta uopće. Zapravo, svijet bi se trebao zapitati o ovim podacima koje donose istraživanja, jer je duhovna stvarnost itekako zanemarena u svijetu. U Evanđelju Isus za sebe kaže da je Put, Istina i Život, dok sv. Ivan na drugom mjestu kaže da je Bog ljubav. U molitvi se čovjek susreće s Bogom, izvorom radosti. Stoga nimalo ne čudi da svećenik, premda se odrekao obiteljskog života, djece, posla i karijere, nalazi ogromnu radost i zadovoljstvo u povezanosti s Bogom. 

Svakako je neizostavna i svakodnevna Euharistija koja je najuzvišenija molitva i ona je stavljena na prvo mjesto. Štoviše, Euharistija je izvor i vrhunac kršćanskog života. Na koncu, valjalo bi se prisjetiti i riječi samoga pape Pavla VI. iz enciklike 'Gaudete in Domino' (Radujte se u Gospodinu), kad kaže da je potrebno ispravno razumjeti tajnu neshvatljive radosti koja prebiva u Isusu i koja je njemu posebna. Ivanovo evanđelje nam otkriva tu tajnu - ako Isus odsijeva takvim mirom, takvim pouzdanjem, takvom srećom i pristupačnošću, razlog tome je neizreciva ljubav po kojoj on zna da je ljubljen od svoga Oca.