Blagoslov polja u župi Goranci tradicija je koja se i danas njeguje te se svake godine obilježava na prvu nedjelju poslije blagdana svetog Ante, misom na Babaljci u 11 sati, tako će biti i danas
Ovo je posebno mjesto jer je ovdje prva sveta misa održana 22. kolovoza 1909. godine. Kapelicu je blagoslovio tadašnji provincijal fra Leo Petrović, koji je kasnije tragično stradao od ruku komunističkih vlasti zajedno sa šestoricom drugih braće franjevaca, 14. veljače 1945. godine, i njihova tijela su bačena u rijeku Neretvu, pišu Goranci online.
Prema priči Dragice Dž., postojali su određeni običaji koji su se prakticirali pred misu na Babaljci čija je kapelica posvećena svetom Anti, svecu čitavog svijeta.
Ljudi su odlazili u Mostar kako bi kupili krep papir u različitim bojama poput crvene, zelene, bijele i drugih boja. Zatim bi danima izrađivali ruže od tog papira. Trebalo ih je napraviti dosta, pa bi se zatim uzela dugačka, jaka žica koja bi bila omotana zelenim krep papirom. Na tu žicu bi se zatim redale ruže svih boja koje su izrađene.
Kada bi sve bilo gotovo, na dan svetog Ante, ljudi bi rano ujutro očistili temeljito kapelicu i zatim stavili vijenac na prednju stranu kapelice. Ovaj posao se obavljao s velikim zadovoljstvom.
Nakon toga, domaćini bi pripremili ručak i pozvali prijatelje da zajedno uživaju u obroku. To bi bio poseban trenutak druženja i zajedništva koji bi slijedio nakon svečanog događaja.
Misa na Babaljci i običaji koji su je pratili imaju duboko ukorijenjeno značenje za mještane Goranaca i šire. Oni čuvaju uspomenu na taj povijesni događaj, sv. Antu i žrtvu koju su podnijeli franjevački redovnici.
Vjernički puk svake godine sjetno se prisjeća svete mise i druženja na Babaljci. Međutim, postoji jedan faktor koji ograničava dolazak određenog broja ljudi.
Naime, taj dan, točnije nedjelja koja slijedi nakon blagdana svetog Ante, održava se misa (sa Franjevačke strane) kod Djevojačkog groblja, koje je posvećeno sv. Anti, u Cimu. Zbog toga mnogi mještani Goranaca, Cima, Ilića i svih onih koji bi željeli biti prisutni na Babaljci, ne mogu doći jer se mise održavaju istovremeno.
Ovaj "sukob" termina predstavlja izazov za vjernike koji bi htjeli prisustvovati i na jednom mjestu i na drugom.
No, unatoč tome, sjećanje na povijesnu svetu misu na Babaljci i zajedničko druženje ostaje duboko ukorijenjeno u srcima ljudi. Oni se sjećaju vrijednosti i značaja tih događaja te često pronalaze načine kako da izraze svoju vjeru i poštovanje prema svetom Anti na Babaljci, čak i ako ne mogu fizički biti prisutni na oba događaja istovremeno.
Iako ograničenje vremena može donijeti određenu tugu i nedostatak, vjernici pronalaze utjehu u svom duhovnom putovanju i povezanosti s Bogom, bez obzira na to gdje se nalaze. Svaka misa i sveto okupljanje imaju svoje posebno značenje i pružaju priliku za molitvu, razmišljanje i jačanje vjere, bez obzira na to je li to na Babaljci ili kod Djevojačkog groblja u Cimu.
Nema komentara:
Objavi komentar