Tamo, pokraj ušća tople Drežanjke u hladnu Neretvu, gdje su moje tri najdraže planine; Čabulja, Čvrsnica i njihov brat Prenj, napravile veličanstven, sivim točilima obogaćen i u svijetu rijetko viđen kameni kanjon, na čijem dnu, u vodi spomenutog ušća, vječno kvase svoja široka spojena stopala;
Tamo, na tvrdoj, škrtoj i znojem natopljenoj zemlji, iznad koje se izdižu visoki, oštri i goli, zvizdanom opečeni i burom opuhani sivi kameni vrhovi, koji vječno stražare i nijemo šute o svemu onome što su vidjeli i zapamtili; I suzne oči prognane kraljice Katarine, I kolone izbjeglica sa svojim stadima, koje su, bježeći pred okupatorskim zulumom, napunivši svoje akumulatore kamenom čvrstinom, svjetlošću i toplinom, te šumom hladne Neretve, završavale u Krivoputskim vrtačama Senjskog zaleđa, Bačkoj ravnici, Austrijskom Gradišću...
I vratolomije, hirovitom i hladnom Neretvom i Sutjeskom, zalutalog "malog trošnog čamca s Kupe" Vladimira Nazora, polovicom "Zvonimirove lađe" natovarenog, i tragično koturanje druge polovice "Zvonimirove lađe" prema demokratskom zapadu, kad će najbolji dio njezine građe završiti u velikim plamtećim vatrama Bleiburškog pakla.
Tamo, gdje s civilizacije na civilizaciju možete baciti ne samo pogled, nego, ako baš hoćete, i kamenčić;
Tamo, gdje nebeski graditelji zelene transverzale nailaze na tvrdi i teško prohodni teren.
Tamo,u jednom malom sakrivenom selu, koje se kupa na toplom majskom suncu, u žutom moru pčelama nakićenog mirisnog tilovog cvata, gdje cvitno-nediljne milekše (ljubičice) najlipše mirišu, ptice na granama jasena i graba najglasnije cvrkuću, a čiji se čarobni ranojutarnji pjev, udružen s pjevom gladnih janjaca i beba, šarenih pijetlova, budnih pasa tornjaka, ovčijih i kravljih zvona, te težačkih oštrih motika, sjekira i kosa, rascvjetava pred vašim ušima i doživljava kao usklađeni orkestar koji najavljuje početak još jednog burnog dana.
Tamo, gdje je u šarenom zavičajnom mozaiku složeno; i bijelo stado od stotinu brava, i mirisno žuto smilje, i svjetlucavo bijelo kovilje, izraslo iz sivo zelenog svetog kamenjara; i drveno burilo, bukara, ralo, jaram i brana, i u zrelom žitu raspjevane žetelice; Anica, Ilka, Iva, Jela, Jurka, Kata, Luca, Ljubica, Manda, Mara, Pava, Ruža, Šima i Stana.
I djedove ratne priče o Tirolskim artiljerijama, koje ga za divno čudo, za razliku od mnogih drugih, nisu pogodile, i svećenikove riječi kod blagoslova polja "Od kuge, glada i rata oslobodi nas Gospodine", i spavanje pod vedrim nebom, uz sudar očiju sa zvjezdanim nebeskim osipom, u toploj ljetnoj noći; i dječje veselje, kada se u majčinom društvu, na danima iščekivani crkveni dernek, pun šarenih slika, mesno cicvarskih užina, kokte, žilavke i visokodecibelne gange spremalo poći; i zavijanje vuka u mrkloj snježoj noći, i toplo ognjište od koga se u hladni svijet moralo poći.
Tamo, gdje na grobnim spomenicima, imena djedova, baka, roditelja, sve redom dobrih prijatelja i poznanika mogu pročitati, i sa njihovim slikama porazgovarati;
Tamo, među njima, želim vječno počivati.
Žarko Marić, Zagreb 2013.
Nema komentara:
Objavi komentar