FOTO Proslavljeno 50 godina od izgradnje crkve u Vrdima

Malo planinsko selo Vrdi nalazi se na obroncima planine Čabulje, dvadesetak kilometara od Mostara, na putu između Drežnice i Goranaca. 

Netaknuta priroda i veličanstven pogled na kanjon rijeke Neretve pružaju poseban osjećaj. Bilo je posebno i posljednjih dana na Vrdima, piše Crkva na kamenu.

Mir i tišinu, osim zvuka cvrčaka i šȗma Neretve i drveća, prekidali su glasovi mještana Vrdi koji su se užurbano pripremali za svečanu proslavu. Naime, ove godine slavi se 50. obljetnica od izgradnje crkve na Vrdima, a svečani blagoslov bio je 1. srpnja 1972. Za zaštitnike crkve izabrani su apostolski prvaci sv. Petar i sv. Pavao. Tada je svečanu svetu Misu predvodio biskup Pavao Žanić, a radost mještana i njihovih gostiju bila je neizmjerna. 

Župnik župe Jablanica, don Drago Ćurković, koji sada upravlja župom Drežnica, a njoj pripadaju i Vrdi, zajedno s mještanima organizirao je proslavu ove 50. obljetnice i svetkovinu zaštitnika crkve sv. Petra i Pavla. Svečano misno slavlje u kapelici crkvenoga dvorišta predvodio je mostarsko-duvanjski biskup mons. Petar Palić a u koncelebraciji uza župnika i generalnoga vikara don Nikolu Menala bili su bivši župnici i upravitelji, te svećenici rodom iz ove župe. Župnik je na početku svete Mise pozdravio biskupa Petra, sve nazočne svećenike, časne sestre i vjernike te izrazio radost ovoga dana što ga učini Gospodin. Vrlo dobro znamo koliko je ovaj narod u Vrdima teškoća proživio, ne samo u 50 posljednjih godina nego i više, a vjera i crkva sačuvani su u ovome mjestu. 

Okupljenima se obratio Željko Marić, predsjednik Organizacijskoga odbora za gradnju crkve, koji je pozdravivši sve okupljene istaknuo što se sve uradilo posljednjih godina na crkvi i u crkvenome dvorištu. Povodom 50. obljetnice izgradnje crkve u Vrdima, a sve kako bi nas dočekala u punom sjaju na svoj rođendan, urađeni su određeni zahvati i to kompletna fasada, zamjena svih otvora kako na crkvi tako i na sakristiji, kompletan namještaj u sakristiji, unutarnje bojenje zidova, pranje i bojenje crijepa, postavljanje novih pločica u crkvi i u dvorani, uređenje okoliša i ostalo. 

Biskup Petar u homiliji izrazio je najprije radost zbog okupljanja vjernika koji čine Crkvu, Stijenu, jer je i Isus stvorio Crkvu na Petru, ali ne na Petru kao običnu čovjeku, nego na Petru koji je bio otvoren djelovanju Duha Božjega i znao u svakom trenutku svoga života za kim treba ići i s kime treba graditi svoju budućnost. Kršćanska je tradicija od početaka smatrala sv. Petra i Pavla nerazdvojnima, te ih i u liturgiji slavimo zajedno. Obojica su imala različito poslanje koje je trebalo ispuniti. Petar je prvi ispovjedio vjeru u Isusa Krista, a Pavao je dobio dar da može produbiti otajstvo Isusa Krista kao pomazanika, kao Sina Božjega i tu nam je baštinu ostavio u svojim spisima. 

Petar će od izabrana naroda osnovati prvu zajednicu kršćana, a Pavao će poći propovijedati Krista Raspetoga među poganima. Tako su i jedan i drugi, s različitim karizmama, radili za jedan te isti cilj, a to je izgradnja Crkve Kristove, istaknuo je biskup Palić. Nadalje, oslanjajući se na čitanja pojasnio je kako je Petar znao odgovoriti na Isusovo pitanje: Ti, što ti kažeš tko sam ja? Petar odgovara: ti si Sin Boga živoga, ti dovodiš Boga među nas, ti činiš da Bog vidi i dotakne naša srca, ti si njegovo lice, ti si njegov plan, ti si njegova usta, ti si njegovo srce… Pokušajmo i mi odgovoriti danas tko je Isus za nas: Ti si raspeta Ljubav za mene, Ti si jedina Ljubav koja ne vara, Ti si Ljubav koja se ne nameće, koja nikada nije ušla u palače moćnih i Ti si onaj koji osvajaš ljude. 

Dva su simbola u Petru, istaknuo je biskup: dat ću ti ključeve i ti od danas Petrus-Stijena, ne više Šimun, ali ne samo ti nego po predaji i tvoji nasljednici. Stijena za Crkvu jedino i samo u onoj mjeri u kojoj naviještaju Krista, Sina Boga živoga. Svi vjernici mogu i moraju postati i stijena i ključ. Stijena koja daje potporu i sigurnost u životu drugih, i ključ koji otvara prekrasna vrata Boga, vrata jednog intenzivna i velikodušna života. 

Pred nama je ova lijepa obnovljena crkva. Njezina bi gradnja bila uzaludna ako se mi kao vjernici ne bismo izgrađujemo u zrele i odgovorne vjernike svaki put kad sudjelujemo u Euharistiji, ako ne postajemo živa Crkva. Dao Bog da ova crkva kao zgrada ostane nerazrušena, ali dao Bog i još više da mi i naša srca kao živa Crkva ostanemo također postojani na stijeni vjere na kojoj je Krist sagradio svoju Crkvu, rekao je biskup Petar na kraju homilije. Nakon svete Mise nastavljeno je druženje i prijateljevanje u crkvenome dvorištu uz pjesmu kulturno-umjetničkih društava.