Prva godišnjica tragične smrti osmero mladih iz Posušja

Prva godišnjica tragične smrti osmero mladih iz Posušja bit će obilježena prvog dana u 2022. godini. 

Malo je što tako doživotno opečatilo osam obitelji, zajednicu u Posušju, Hercegovinu kao što je to bila tragedija u novogodišnjoj noći u kojoj je u gušenju plinom stradalo osmero mladih s još nepunih navršenih 20 godina. I danas godinu dana kasnije miješaju se isti osjećaji tuge i boli, šoka i beznađa, osjećaja bespomoćnosti. U vikednici u mjestu Tribistovu, smještenom između Posušja i Parka prirode Blidinje, živote su izgubili Ivan Miličević, Stipe Romić, Mirela Rezo, Žana Pavković, Mia Soldo,Stipe Pavković, Marija Pavković i Stjepan Jukić, piše Večernji list BiH.

Oni su zajedno s još šest kolega kobne novogodišnje noći došli su u vikendicu koja im je ustupljena kako bi proslavili najdužu noć u godini nadajući se i vjerujući da će im 2021. ostvariti snove i biti bolja od prethodne. Kako je policija kasnije rekonstruirala tijekom cijele noći mladi su se veselili, a u toj kući bilo ih je čak 14-ero. Između 03.30 i 04.00 sati iz vikendice odlazi šestero mladih. Petero odlazi u susjednu kuću na spavanje, a jedan mladić koji se također premišljao otići ili ostati ipak je odlučio sjesti u automobil i otići do Blidinja, gdje radi kao održavač staze za skijanje. Posljednju poruku iz kuće strave uputila je prijateljima jedna od djevojaka oko 04.30. 

Prije toga je od kolega tražila ima li tko tablete za glavu budući je imala snažnu glavobolju u noći dočeka. Po svemu sudeći razlog za to bio je agregat koji je usiljeno radio i napajao cijelu kuću električnom energijom budući taj dio sela još uvijek nije dobio zemaljski priključak struje. Taj se agregat nalazio u pomoćnoj prostoriji koja je služila za smještaj drva i drugih predmeta. No, kako bi kabel s toga agregata bio spojen s kućnim instalacijama, morao je biti otvoren jedan prozor prema kući. No, mladi nisu nisu bili svjesni kako su zajedno s električnom energijom dobivali ugljični monoksid, tihi ubojica. Dok su mladi izlazili iz kuće te su na izvjestan način ovaj objekt provjetravali sve je bilo posve u redu. 

No, kada su otišli njihovi prijatelji u drugu susjednu vikendicu na spavanje, te su zaključali vrata, nisu ni slutili da su napravili kobni potez. Budući su bili u pitanju rani jutarnji sati počeli su polako gubiti snagu i umrtljivati se, a pretpostavlja se da su mislili kako je sve posljedica ranih jutarnjih sati, ali i činjenice da su popili i nekoliko pića. Bilo dovoljno samo pet minuta da se cijeli objekt u kojemu su se nalazili mladi napuni smrtonosnim plinom. Kako se pokušalo s njima komuncirati putem SMS poruka i na druge načine, a nitko iz kuće strave nije odgovarao, roditelji su stupili u kontakt s prijateljima koji su se nalazili u desetak metara udaljenoj vikendici. Oko devet sati ujutro oni su došli na vrata objekta i počeli su dozivati prijatelje, no kako nitko nije odgovarao jedan od mladića iz Posušja nasilno je provalio u objekt. Tamo je zatekao prizor od kojega se sledio. 

Nekoliko ih je još sjedilo na kauču, a drugi su bili na podu. Nakon dolaska policije i hitne utvrđeno je da nije bilo spasa za svih osam mladića i djevojaka. Roditelji su satima uzaludno čekali da vide, posljednji put zagrle svoju mrtvu djecu. Tužiteljstvo i policija je međutim htjela otkloniti sve sumnje da se kojim slučajem nije radilo o kaznenom djelu. Tek dva dana kasnije nakon obdukcije mogli su preuzeti njihova mrtva tijela i oprostiti se od njih. 

Među emotivnijim bio je oproštaj razrednice Zorane Bešlić koja je predavala djeci podrijetlom iz Rakitna. Njihov ispraćaj je bio jedan od najtužnijih događaja koji se u Posušju, ali i Hercegovini ne pamti od okončanja II. Svjetskog rata. Bijeli kovčezi, uplakani roditelji i rodbina u grobljima u Rakitnu i Posušju samo sa jednim pitanjem: Bože zašto? I od tada do danas pitaju se isto. 

Tisuće članova obitelji, prijatelja, ali i politički dužnosnici došli su se posljednji put pokloniti anđelima. Upućeno je na desetine brzojava. Malo je što tako ujedinilo sve ljude kao ova događaj. Posebno teško, ali s vjerom da su sada u vječnoj domovini na nebu bit će na prvu godišnjicu tragedije. 

U subotu 1. siječnja u 09.00 sati služit će se sveta misa u crkvi svetog Ivana Krstitelja u Rakitnu, a u kripti crkve Blažene Djevice Marije u središtu Posušja u 18:00 sati. Nakon mise u 19:00 sati na Trgu hrvatskih branitelja u Posušju upalit će se svijeće za posuške mlade, piše Večernji list.

Mirela Rezo i Stjepan Jukić pokopani su na groblju Martića križ u Posušju, a Ivan Miličević, Stipe Romić, Žana Pavković, Mia Soldo, Stipe Pavković i Marija Pavković na grobljima u Rakitnu.

>> Ne postoje riječi utjehe, već samo pitanje: ‘dragi Bože, zašto?!’