Razvitak misije Tatale u Gani u kojoj djeluje svećenik iz Uzdola

Dvobroj “Radosne vijesti” za srpanj i kolovoz donosi javljanje salezijanca don Ivana Stojanovića, misionara u Gani, koji piše o stanju u svojoj Tatale misiji. Don Ivan Stojanović je svećenik salezijanac iz župe Uzdol u općini Prozor-Rama. 

Salezijanci su u misiju Tatale došli u studenom 2015. i polako su ju upoznavali uz pomoć domaćih svećenika Cletusa i Abrahama. Na blagdan Sv. Ivana Bosca 2016. preuzeli su misiju sa 17 sela (katoličke zajednice postojale su u devet sela). Biskup ih je zamolio da, uz pastoralni rad, izgrade/otvore i zanatsko-tehničku školu zbog mnoštva neškolovanih mladića i djevojaka. Uz svakodnevne posjete selima, oratoriju i karitativni rad, danas imaju 50 filijala.

Niču kapelice

Kako piše don Ivan, u koje god su selo stupili, prvo su ih ljudi molili da im pomognu doći do pitke vode. Zahvaljujući Papinskim misijskim djelima Hrvatske i Bosne i Hercegovine, salezijancima diljem svijeta te ostalim, znanim i neznanim, donatorima, darovali su 40 bunara misiji Tatale. U ime svih sela, naroda i salezijanske misije, zahvaljuju svim donatorima, prijateljima misija, prenosi ramski-vjesnik.ba.

Budući da su se Katoličkoj Crkvi mnogi pridružili, osjetili su potrebu i za izgradnjom kapela/crkava. „Naime ljudi su nas u svakom selu također pitali: ‘Dokad ćemo se okupljati ispod stabala? Kad ćemo izgraditi kapelicu?’ To pitanje donijelo bi bol i patnju mojemu svećeničkom srcu te sam i sam uvidio potrebu za kapelicama, ali nije bilo novca. To me potaknulo da svaki odmor iskoristim tražeći pomoć dobrih ljudi, uvijekposredovanjem svećenika/župnika. Salezijanske župe puno su pomogle, kao i druge župe i pojedinci. Dosad smo posvetili 16 kapelica, četiri su spremne i samo čekaju posvetu (u selu Bachado posveta je bila 29. svibnja, a ona je dar Papinskih misijskih djela u Republici Hrvatskoj), a sedam ih je u izgradnji. To je pravo čudo, a postalo je moguće zahvaljujući dobrim ljudima“, napisao je don Ivan. 

Školovanje 

Krajem svibnja također su u selu Bachado bila prva krštenja. Tek što su uspjeli krstiti ovogodišnje kandidate, u gotovo svim selima imaju nove ljude koji žele pristupiti sakramentu krštenja. Pastoralnih izazova ima preko glave. Zahvaljujući laicima, nekako uspijevaju sve to stići. Iduće godine trebalo bi biti lakše jer će imati dvojicu kvalificiranih vjeroučitelja više zahvaljujući donaciji Papinskih misijskih djela i drugih dobročinitelja. 

U misiji Tatale 98% stanovništva je nepismeno, a bave se zemljoradnjom. Kućice su im većinom od blata. Od 176 sela (podatak iz Općine), samo desetak ih ima struju, a škole nema u većini mjesta. Dosad su im izgradili četiri osnovne škole. Uspjeli su pronaći donatora za tehničku školu, ali COVID-19 je odgodio planiranu izgradnju. 

U međuvremenu organizacija Bina ponudila je zanatske tečajeve od tri mjeseca. Don Bosco centar Ashaiman/Tema to je prihvatio i misionar Stojanović je poslao neke mladiće da idu na te tečajeve. Oduševljeni su! Hrana i stanovanje bili su velik problem pa je molio da se otvori podružnica u Tataleu. Bina ne gradi učionice/radionice te su sami to izgradili, opet zahvaljujući Hrvatima, a organizacija je osigurala plaće i alate. Tako su započeli zanatski tečajevi u Tataleu u kolovozu 2020. Trenutačno imaju školu za tri zanata: zidanje, elektriku i kuhanje. Jasno, naglasak je na znanju, ali zanati su sredstvo evangelizacije i odgoja. 

Oratoriji su također mjesta okupljanja, zabave i najprikladniji su za stvaranje prijateljstva i za evangelizaciju. Postoje i drugi oblici druženja: tečajevi za voditelje, škola za vjeroučitelje, različita natjecanja u sportu i znanju, glazba, zborovi itd. Sve to služi za evangelizaciju. Redovite kateheze počinju kad sami odluče postati katolicima, a potom slijedi kršćanska inicijacija. 

Protivljenje vračeva 

U Tataleu oratorij je svakodnevan, a u selima jednom tjedno. Katehetski i biblijski tečajevi održavaju se kada se pronađu donatori. Misionari održe prve biblijske tečajeve, a onda šalju polaznike na stručne biblijske tečajeve tri mjeseca. Škola za vjeroučitelje traje dvije godine, te po osobi košta 2 000 eura, dok biblijski tečajevi koštaju 300 eura po osobi. Voditeljske tečajeve sami održavaju, obično jedan tjedan, a onda ih nastave na mjesečnim susretima. 

Oratorij i posjeti školama (uključujući i euharistijsko slavlje) omogućuju im susresti mlade svih profila. 

Prvih godina njihova pastoralnog djelovanja vrač sela Ntordo zabranio im je dolazak u mjesto jer su mu ljudi „otkazali“ povjerenje i poslušnost zato što su prihvaćali katoličku vjeru. „Jasno, ja se nisam složio sa zabranom i to sam odbio. Nastao je sukob koji je trajao tri mjeseca. On je nahuškao i drugog vrača pa su nam verbalno zabranili ulaz u cijelo područje. Nisam se s tim pomirio pa su me prijavili glavnom vraču. Morao sam ispoštovati poziv glavnoga vrača i otišao sam k njemu na ispitivanje. On se, naravno, složio sa svojim kolegama i zabranio nam rad u selima koja su oni nadgledali. Otvoreno sam mu rekao: ‘Kao što ja ne mogu vama zabraniti vaše djelovanje, tako ne možete ni vi meni. Dokle god narod bude želio, ja ću ih posjećivati i propovijedati.’ To nisu očekivali pa je situacija tri mjeseca bila napeta i u moje suradnike se uvukao strah. Na kraju su nam dali zemljište, a ja sam im obećao da ću to znati cijeniti. Danas ondje stoji kapelica Sv. Mihovila arkanđela koja može primiti oko 200 ljudi. I vrač je bio na posveti 9. svibnja. Eto kako Bog i zlo okreće na dobro onima koji ga vole“, opisao je don Ivan. 

Ipak kršteni! 

On je svoje javljanje završio primjerima dvojice dječaka. Naime, mladića Abdul-Rahmana davno je susreo te je mladić poželio krstiti se. Jedan učitelj ga je „izdao“ i zbog toga je dobio puno batina od oca, no nije odustao. Odgodili su njegovo krštenje dok ne postane punoljetan. Otac ga nije htio poslati u srednju školu pa je to učinio don Ivan, ali je mladića zamolio da i dalje bude u dobrim odnosima s ocem jer je primijetio kako se ljutnja u njemu pretvara u netrpeljivost. Istina, otac ga je zanemario, ne samo njega, nego i cijelu obitelj, i doveo si je drugu ženu, ali nije smio nikada zaboraviti da mu je on i dalje otac te kako roditelje treba poštovati. 

„A što reći o malom Megidu (Mejido) iz obitelji gdje je tata musliman, a mama kršćanka? I on prolazi ista iskustva kao i Rahman, ali se ipak uspio krstiti zahvaljujući tajnoj pomoći mame kojoj je, nažalost, zabranjen odlazak u crkvu. Megido je Mozart Tatalea – svaki instrument koji dotakne, svira. A dobar je kao kruh. Pravi Dominik Savio! Budimo i mi raspjevani i dobri poput ovih mladića“, pozvao je misionar Stojanović iz svoje misije u Gani.

Podijeli na:

Nema komentara:

Objavi komentar

Zapratite nas na FB, Instagramu i Twitteru, lajkajte i podijelite objavu

a

google.com, pub-8801838836830184, DIRECT, f08c47fec0942fa0