Ususret 150 godina proslave župe Goranci, objavljujemo tekst fra Ljube Leke, nekadašnjeg župnika u Gorancima koji je samo za naše čitatelje priredio par redaka.
Doživljaja i događaja iz župe u Gorancima uvijek se rado sjećam. One koji su mi se najviše urezali u sjećanje, s veseljem ću zapisati za ovu priliku, započinje fra Ljubo.
Kao župnik i dušobrižnik u Gorancima (uz Bogodol i Rašku Goru) djelovao sam od 1982.-1987. godine. Mogu reći da upravo to razdoblje pripada zasigurno najljepšim razdobljima mog svećeničkog djelovanja. Ondje sam ostvario puno lijepih susreta s vjernicima, posebno s onodobnim mladima. Oni su svake subote redovito u velikom broju dolazili na župni vjeronauk. Vjerojatno ih je privlačilo ugodno i opušteno ozračje, molitva i druženje uz moju glazbenu pratnju na harmonici. Pjevali smo crkvene, ali i svjetovne pjesme. Uvijek je bilo prilično veselo. Okruženost mladima činila me poseno ispunjenim i sretnim !
Moram spomenuti jednu zgodu. Jedne godine odlučio sam organizirati božićnu ispovijed posebno za mlade. Zamolio sam fratre iz samostana u Mostaru da mi dođu u ispomoć. Oni su se počeli podsmjehivati, gotovo me ismijavati rekavši da toliko koliko će doći mladih na ispovijed, da ih ja sam mogu ispovijediti. Odgovorio sam im neka oni ipak dođu, makar samo na večeru. Pojavilo se ukupno 119 mladih. Svi smo bilo iznenađeni, čak i ja sam, ali i posebno radostan! Ponosan sam i zahvalan tadašnjim mladima koji su sad već toliko mladi da zasigurno imaju svoju djecu te dobi koje su oni tada bili. Nadam se da se svi oni zajedno još uvijek rado i redovito ispovijedaju.
>> Zanimljiva priča o križu iz župne crkve u Gorancima
Zanimljiv je i događaj kad je jedne godine organizirana misa na Bilima. Na tu misu puno misara dojahalo je na konjima. Među njima bio sam i ja. Mislim da još uvijek ta slika visi na zidu u župnom uredu. Rado se sjećam i tamošnjeg jedinstvenog običaja koji se svake godine održava upravo u ovo doba, oko Markovdana, blagoslov polja i slavljenje svete mise na groblju nakon čega svaka obitelj organizira svečan ručak na koji poziva obitelj, rodbinu i prijatelje.
Zanimljive, a često i vrlo humoristične bile su i dogodovštine iz razdolja blagoslova kuća i obitelji. Moram spomenuti jednu zgodu. Čovjeka koji je taj put išao sa mnom pitam: "Zašto ti ta plećka viri iz ruksaka?" A on će mi: "Hej, fratre, nek ljudi vide da i plećke kupimo!" Znali su neki župljani da se ponekad kod mene može popiti malo (ili malo više) blagoslovljene vode (tako sam zvao rakiju i ostala alkoholna pića).
Jednom je jedan župljanin došao do mene u ured i pitao: "Fratre, može li čašica?" A ja odvratim: "Hoćeš li iz moje boce ili iz one koju si ti donio?" (Nije uspio nikad ni jednu donijeti jer je sve već putem popio).
Bilo je i manje lijepih trenutaka, ali također onakvih koji se nikada iz sjećanja ne brišu.
Takvi su trenuci oni kad se dogodila strahota sestrama Draženki i Šimi Čuljak, 6. siječnja 1985. godine, događaj o kojem se govorilo u cijeloj bivšoj Jugoslaviji. Posjetio sam ih u bolnici u Mostaru, a kasnije i u Beogradu. Sudjelovao sam i u njihovom ispraćaju na zrakoplov kad su kretale na put u Beograd na operaciju. Njihova hrabrost, izdržljivost, nepokolebljivost, nada i vjera u Boga vrijedne su divljenja i nepresušno su vrelo nadahnuća!
Iako je moj boravak u Gorancima bio relativno kratak u odnosu na ukupan svećenički staž, ondje mi je bilo nezaboravno i mogao bih još o mnogočemu govoriti i nabrajati doživljaje u nedogled.
Kad god dolazim u Hercegovinu, svaki put rado navratim u Gorance, ponekad barem na lešo kod Marinka pod Jelom.
Šaljem puno pozdrava iz Švicarske svim župljanima, posebno onima koji me se još uvijek (rado) sjećaju. Svima želim svako dobro i obilje blagoslova uskrslog Gospodina, zaključuje fra Ljubo.
Fra Ljubo Leko trenutno je župnik župe Netstal i župni upravitelj župe Glarus u Švicarskoj. Ekipa portala želi mu svako dobro.
Nema komentara:
Objavi komentar