Usporite malo, život nije trka, glazba je svuda okolo. Ovu pjesmu napisala je djevojka bolesna od raka. Htjela je vidjeti koliko će ljudi shvatiti njezinu pjesmu. Pjesmu je napisala u posljednjoj fazi bolesti, u bolnici u New Yorku. Proslijedio ju je njezin liječnik.
Da li si ikad gledao djecu na ringišpilu? Ili slušao kako kiša zapljuskuje zemlju?
Da li si ikad pratio leptirov kaotičan let? Ili zurio u sunce na zalasku?
Bolje uspori. Ne pleši tako brzo. Vrijeme je kratko. Glazba neće trajati zauvijek.
Da li protrčiš kroz svaki dan kao da letiš? Kad pitaš kako si, čuješ li odgovor?
Kad se dan završi, odlaziš li u krevet sa sljedećih stotinu poslova koji jure kroz tvoje misli?
Bolje uspori. Ne pleši tako brzo. Vrijeme je kratko. Glazba neće trajati zauvijek.
Kažeš li nekad svom djetetu uradit ćemo to sutra, i u svojoj žurbi ne primijetiš njegovu tugu?
Da li si ikad izgubio kontakt i dopustio da umre dobro prijateljstvo samo zato što nisi imao vremena ili nisi nazvao i rekao bok?
Bolje uspori. Ne pleši tako brzo. Vrijeme je kratko. Glazba neće trajati zauvijek.
Kad trčiš da stigneš negdje propustiš polovinu zabave koja te tamo čeka. Kad brineš i trčiš kroz dan, isto je kao da si bacio neotvoren poklon.
Život nije trka. Uspori.
Čuj glazbu prije nego što se pjesma završi…
Nema komentara:
Objavi komentar