Povijest izgradnje župne crkve u Gorancima

Ususret proslavi obljetnice 150 godina župe Goranci, objavljujemo tekst prof. dr. sc. Mladena Glibića pisan za portal Goranci online o gradnji župne crkve.

Uspostavom nove župe u Gorancima 1871. godine stekli su se uvjeti za izgradnjom crkve. Iako su uz dosta muke i potkupljivanja iste godine franjevci dobili dozvolu za gradnju crkve od Omer paše Latasa, gradnja crkve je počela tek dolaskom Austrougarske vlasti u BiH. 

Crkvu je sagradio župnik fra Jakov Kraljević. Gradnja je započela 1883., a crkva je pokrivena 1884. godine. Crkva je zidana kamenom koji se poslije mise donosio s obližnjega brda Migura. 

Ukupni trošak za gradnju crkve, kojeg fra Jakov detaljno zabilježi u svojoj bilježnici, bio je 3432 forinti (fl) i 68 krajcara. Za gradnju crkve  župljani dadoše 853'80 fl, za krov dade Car Franjo Josip I 300 fl, od Visoke Zemaljske Vlade dobi se 300 fl, biskup fra Paškal Buconjić direktno dade 100 fl.  Ostatak platiše hercegovački franjevci. Za nabavku iz Beča misne opreme i haljina gorančanin Ilija Knezović plati 60 forinti. 

Prvo zvono je, također nabavljeno iz Beča, a imalo je 180 kg i na kom je upisano “Nastojanjem P. O. Fra Jake Kraljevića župnika puk Goranaca nabavi godine 1886.“. Postavljeno je na drvene grede u blizini crkve početkom 1887. godine i tom je prigodom priređeno veliko slavlje u župi. 

Prvi crkveni oltar, nabavljen iz Italije, je postavljen za vrijeme Prvog svijetskog rata. Njega su iz Mostara donijele žene jer su muškarci bili na ratištu. 

Župnik fra Krešo Jukić temeljito je preuredio crkvu od 1968. do 1972. godine. Tom je prigodom sagrađen i betonski zvonik, a na njega je postavljeno isto zvono nabavljeno 1886., kao i novo, kupljeno 1972. godine. Svi su radovi obavljeni u prigodi proslave 100. obljetnice župe (1871. – 1971.). 

Župnik fra Dinko Maslać sa župljanima je tijekom ljeta 1978. godine postavio novi, bakreni krov na crkvu sa snjegobranima i olucima. Župnik fra Marko Jurič je u jesen 2003. obnovio fasadu na crkvi i zvoniku, a 2005. godine elektrificirao zvono (1), (2), (3), (4).

KONSTRUKCIJA CRKVE 

Prvi plan po kojem je rađena crkva 1983. godine vjerovatno je sam fra Jakov Kraljević uradio. To je bilo vrijeme neposredno poslije dolaska Austrougarske na naše područje. Međutim aktivnosti oko traženja dozvola za gradnju crkve u Gorancima su počele ranije, krajem perioda vladanja Osmanskog carstva nad našim područjem. Dozvola za izgradnju crkve iz 1871. godine je sigurno dana za malu crkvu, ali dolaskom nove vlasti veličina crkve je povećana. 

Prva crkva koju je fra Jakov gradio bila je jednostvna i sastojala se od jedne lađe dimenzija oko 19 x 10 m i skoro kvadratnog oltarskog dijela dimenzija oko 6 m. Ove dimenzije crkve možemo vidjet u sačuvanim crtežima projekta obnove crkve iz 1940. godine koji je uradio fra Pio Nuić (5). Također, par fotografija na kojima se vidi i crkva iz 1943. godine, koje je napravio fra Bruno Adamičik,  pokazuju da na crkvi do tada nije bilo većih promjena (6). 

Postoji fotografija iz 1932. godine gdje se vidi izrada nove drvene konstrukcije zvona iznad crkve u Gorancima na kojoj su poznati građevinski neimari Miroslav i Dinko Loose. Isti taj zvonik je i na fotografijama fra Brune iz 1943. godine. 

Orijentacija crkve je SI-JZ. Iz prvog fra Piovog projekta može se vidjet da crkva nije imala zvonik i da je glavni sadržaj obnova izgradnja kamenog zvonika sa zapadne strane apside. Rat je onemogućio da se na crkvi išta radi po ovom projektu. Na osnovu ovog projekta i fotografija može se za prvu crkvu napisat slijedeće: 

• Duljina crkve iznosi 19,10 m, a širina 10,90 m. Pravokutna je apsida dimenzija 6,50 m sa 6,20 m. Zidovi crkve debljine 68 centimetara su dvoslojni. Unutarnji je sloj sazidan od lomljenoga lokalnog kamena vapnenca u vapnenom mortu, dok je vanjski izrađen od pravilnije klesanoga istog kamena. Visina zida je bila oko 7m, a visina krova još 3,5 m. 
• Krov crkve je bio dvovodni. Za raspone krovne konstrukcije do 10 m najčešće su su rađeni glavni nosači krova u vidu jednostruke visulje. Međutim u dosta crkvi iz tog perioda rađene su i kose stolice koje su bile oslonci podrožnjačama. Kod jednostrukih visulja (crkva u Čerinu, u Gradnićima, Stocu,..) strop je bio ravan, dok bi kod kosih stolica bio bačvasti ili eliptički strop (crkva na Humcu, Gorici, Prenju,..). Pokrov orginalne crkve je bio od kamenih ploča. Na fotografijama iz 1943. godine vidi se da je već pokrov crkve od lima. 

Po drugom dijelom sačuvanom projektu fra Pia Nuića je rađena temeljna obnova crkve od 1968. – 1971. godine kad je u Gorancima župnik bio fra Krešo Jukić. Ovim projektom je predviđena izrada armiranobetonskog zvonika visine 14 m sa istočne strane crkve, promijena krovne konstrukcije i izrada armiranobetonskog kora iznad ulaza u crkvu. Također je ulazno pročelje obloženo sa pravilno klesanim kamenom, dok su drugi zidovi dobili klasičnu obradu cementom žbukom na pročeljima. Crkva od tada ima novi dvostrešni drveni krov koji se oslanja na drvenu konstrukciju stropa. Strop je bačvasti s lučnim daščanim remenatama na razmaku od oko 72 centimetara kao glavnim nosačima. Remenate su ujedno i oslonac podrožnicima krovne konstrukcije. Ušteda je razlog ovakvoga neuobičajenog načina rješavanja krovne konstrukcije. Zbog toga je krov izrađen bez očekivanih kosih stolica za koje je potreban veći prostor između stropne i krovne konstrukcije. Taj bi prostor povećao visinu crkve i tako je dodatno poskupio. 

Ovakva vrsta krova i stropa crkve karakterištična je za crkve kod kojih je fra Pio Nuić bio projektant. Prvi susret sa ovakvim krovom sam imao kod crkve u Rasnom (Dužice) za koju je također bio dostupan projekt. Ovo iskustvo mi je pomoglo da kod rekonstrukcijskih radova u crkvi u Tihaljini spriječim rušenje krova. Župnik nije bio zadovoljan drvenim bačvastim krovom crkve te ga je želio porušit. Međutim konstrukcija bačvastog stropa je ujedno i konstrukcija krova crkve, te bi rušenje drvenih remenata stropa dovelo i do rušenja krova crkve. 

Zidovi crkve su ojačani sa armiranobetonskim vijencem i gredom ispod krova. Unutar crkve ubačeni su armiranobetonski stupovi koji su oslonci ovoj gredi na koju se oslanjaju stropne remenate. Stupovi su po visini na tri mjesta spojeni sa kamenim zidom crkve. 

Sačuvan je i dio statičkog proračuna ovih dogradnja koje je fra Pio detaljno sračunao. 

Literatura:

1. Šematizam Hercegovačke franjevačke provincije  2012. godine
2. Fra Ante Marić: Hercegovina franciscana br. 12. Godina 2016.: Goranci 1883., Gradnja župne crkve
3. Ivica Skoko: HUM IX (2014.) 11-12: Usmena predaja puka Goranaca o gradnji crkve
4. Mikulić fra Martin, Hercegovina 1903. Šematizam franjevačke provincije, Mostar, 2003.
5. Fra Pio Nuić, Projekt nadogradnje župne crkve u Gorancima , 1940. i 196?.
6. Knjižnica franjevačkog samostana u Mostaru : Fotografije fra Brune Adamčika. Goranci 1943.

Pogled na ulazni dio crkve

Pogled na crkvu 1943. godine

Oltar crkve

 

Goranci 10.8.1932. Izgradnja drvenog zvonika.
Žarko Gugić, Ivan Bakula, Niko Knezović, na merdovinama Dinko i Miroslav Loose

Pročelje crkve po projektu iz 1940.

Novi zvonik po projektu iz 1940.

Projekt crkve iz  196?. po kojem je crkva adaptirana

Presjek i krovište crkve iz projekta od 196?. po kojem je crkva adaptirana

Nacrt armature crkve iz projekta od 196?. po kojem je crkva adaptirana

Ploča na zidu crkve sa likom fra Kreše Jukića