Fra Ante Marić ovog puta za čitatelje Goranci online donosi Put križa pod nazivom Franjinim stopama. U skrušenosti svoga srca pođimo Franjinim stopama kroz četrnaest postaja muke Gospodina našega Isusa Krista.
ODLUKA
Odlučio sam, Isuse moj, biti uz Tebe u Tvojim zadnjim trenucima života na ovoj zemlji. Evo me tu, Isuse, pred tvrđavom Antoniom, skriven da me ne prepoznaju. A znatiželjan da Ti svaki korak pratim, čujem svaku Tvoju riječ, i svaku optužbu koju će protiv Tebe iznijeti. Cijelu sam noć probdio s Tobom, od onog trenutka kad Te Tvoj učenik i apostol Juda poljupcem izdao. Skriven iza zastora, čuo sam ispitivanja kod Kaife pred velikosvećeničkim vijećem, pratio te prema Pilatu, pa Herodu, i opet Pilatu. Srce mi se steglo kad su te bičevali, kad je rulja vikala: „Raspni ga, raspni!“ Posve sam duhom klonuo kad te Pilat na smrt osudio i kad su te pod križem poveli prema Kalvariji. Korak po korak, pratio sam Te na svim postajama do Tvoje smrti na križu, na Kalvariji. Isuse, zasjeo si u moje srce. Tu s Tobom razgovaram, želim s Tobom postati jedno. Vjerujem da ćeš tako ostati i na mom križnom putu. Vidjeti i biti na svim mojim životnim križnim postajama, sve do moje vlastite Kalvarije. Da ćeš mi do uzglavlja stajati i krijepiti me na času moje smrti.
I. ISUS OSUĐEN NA SMRT
Isus je osuđen. Osuđen na smrt. Bičevan, popljuvan i ponižen. Strt. Na Njegovim usnama titra rečenica koju je rekao svojim učenicima kad im je prvi put najavio svoju smrt: „Hoće li tko za mnom, neka se odreče samog sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.“ Pilat perući ruke htio je osluhnuti što to Isus govori. No nije ga razumio. O vrat su mu objesili ploču s natpisom: “Isus Nazarećanin kralj židovski.“ Isus gleda po mnoštvu i moli za sve one krivo osuđene i sve one koje će krivo osuditi. Mole za one koje u ovom trenutku krivo sude.
II. ISUS NOSI SVOJ TEŠKI KRIŽ
Noseći svoj križ Isus je molio. Molio snagu. Križ je bio velik. Težak. Razmišljao je i vraćala su se sjećanja: „Možete li se krstiti krstom kojim ću se ja krstiti?“ I evo tog časa. Trenutak su stajali sučelice. Čovjek i njegov križ. Križ i njegov Čovjek. Zagrlili su se. Po mjeri su jedan drugom. I krenu Isus put Kalvarije. Valja križ nositi. Valja pod njim ustrajati. Valja s njim jedno postati. Za ovim su križem i za Isusom krenuli toliki. Sjedinjeni sa svojim križem. I danas, i sad ga nose i gledaju prema svojoj Kalvariji. Svome spasu.
III. ISUS PADA PRVI PUT POD KRIŽEM
Isus pada po svojim križem. Iscrpljen. Cijelu su ga noć ispitivali, mučili, vodili od Pilata do Heroda, bičevali, osudili. Snaga je napustila tijelo slomljeno. Duh se ne da. Ja moram doći na Kalvariju. Ustaje. Kao da ga je Otac, kao ono večer prije u Getsemaniju, okrijepio. Tu je čaša koju treba piti. Jer to je volja Oca Njegova. Još je čvršće prigrlio svoj križ i korak je počeo teći. Jedan za drugim. Ne ostani u prašini vlastite nemoći. Smogni snage za korak, za križ, za kalež kojeg valja ispiti do dna.
IV. ISUS SUSREĆE SVOJU MAJKU MARIJU
Samo se toga bojao. Susreta s njom, svojom Majkom. Ćutio je njen pogled na sebi. I kad je nije vidio, znao je da je ona tu. Ona je uvijek bila tu. I sada je tu. „Moja Majka!“ I evo je uči u oči. Tonuli su u pogled jedno drugom. Čvrsto se zagrlili svojim dušama, osjećajem, ljubavi svojom. „Sine moj, nikada Te neću napustiti!“ Majke su svu ovu povijest hodale uz Kalvariju i po njoj. Stajale pod križevima svoje ljubljene i nevine djece. I danas stoje i gorko plaču.
V. ŠIMUN CIRENAC POMAŽE ISUSU NOSITI KRIŽ
Kako su ga samo nasumce izabrali, ili namjerno. I prisilili da Isusu pomogne križ nositi. Šimuna iz Cirene, oca Aleksandrova i Rufova. Bio je umoran. Vraćao se iz polja. Isus je teško hodao. Teško disao. Šimun je podmetnuo pod križ svoja snažna pleća. Neki je mir iz Isusa prelazio na Šimuna. Ćutio je to. I sreću da su ga prisilili. Tako je poželio, sve učiniti za Isusa. Tekle su mu suze. Isus ga je gledao i ulijevao mu u dušu nezapamćeni spokoj. U dušu čovjeku koji pomaže nemoćnom, ostavljenom, na smrt osuđenom.
VI. VERONIKA DAJE ISUSU RUBAC DA OTARE LICE
Uletjela je između vojnika i našla se pred njim. Pred Isusom. Slušala ga je govoriti, vidjela ga liječiti bolesne. Kako je slijepcu na izvoru povratio vid, tu samo malo dolje pod brijegom skoro na Cedronu. Iz njedara je izvukla svoj rubac i blago ga stisnula uz Njegovo lice. Bilo je unakaženo bičevima i popljuvano. Krvavo. Vojnik ju je grubo odgurnuo. Udarila je o zid svoje kuće. Isus je gledao divnu djevojku svojim zahvalnim pogledom. „Nikad taj pogled neću zaboraviti! S njim ću umrijeti!“ Zamicao je Isus, a Veronika njegov lik gleda na svom rupcu. On se uvijek utisne u srce onoga tko ga ljubi.
VII. ISUS PADA DRUGI PUT POD KRIŽEM
Sve se razletjelo. Isus na jednu stranu, Šimun na drugu, križ je svom silinom udario o Isusovo izranjeno tijelo. Kletve rimskih vojnika, fijuk bičeva. Šimun podmeće svoja leđa, da zaštiti svoga Isusa. Isus se diže, prima svoj križ na svoja ramena i kreće. Ide prema svojoj Kalvariji. Šimun ga čuje ponavljati: „Mogu ja to, Oče moj!“ Na prašnom je putu ostao otisak Njegova tijela i kaplje Njegove krvi, a on gleda prema Kalvariji. Ti tragovi životu i životnom koraku daju snagu i poticaj. Ustrajati do konca.
VIII. ISUS TJEŠI RASPLAKANE JERUZALEMSKE ŽENE
Stajale su na svom mjestu. Gdje i svaki dan. No, danas se u Jeruzalemu događa nešto ružno. „On je samo dobro činio!“ Govori žena drugoj. „Volio je sirotinju!“ Odvraća joj. „Liječio je sve bolesti!“ Treća lomi ruke i vapi: „Isuse moj, hvala Ti za zdravlje moga sina!“ Udarile su u plač za Isusom. Ne obaziru se na rulju, na vojnike, ni na što. Samo u Njega gledaju. I Isus u njih gleda. Pogledom veli da ih voli, da su u Njegovom srcu. Imati drugog u srcu, tješiti ga, reći mu srcem da ga voliš. Žene su molile za svoga Isusa.
IX. ISUS PADA TREĆI PUT POD KRIŽEM
Već više ne vidi od boli i umora. Vuče ga crna zemlja sebi. Pada. Teško diše. Prsa se hoće raspući. Skuplja zadnje mrvice snage u zdrobljenom tijelu. Duh ga vuče. Ne da mu ostati na zemlji, ležati. Kleknuo je na koljena i skuplja snagu ustati. Drži svoj križ, gleda oko sebe izgubljen. I onda uspravlja klecave i izranjene noge. I onda je križ opet na njemu. Ide do kraja. Ide ispuniti volju Oca svojega. Opet mu u ušima odzvanjaju riječi i njegov glas: „Tko hoće za mnom, neka danomice nosi svoj križ i neka me slijedi!“
X. ISUS SVUČEN I ŽUČI NAPOJEN
Tu su konačno. Otpustili su Šimuna iz Cirene koji se suznih očiju oprostio od svoga Isusa. Skidaju mu haljine. Isusu je teško. Ovo mu pada kao bičevanje. Bespomoćan, gol, prepušten krvnicima. Čuje gorki plač i jecanje svoje Majke. Kocku bacaju za njegovu gornju haljinu. Majka ju je otkala. Gleda u nebesa, gleda prema Jeruzalemu, sluti svoju Galileju. Spreman je. Krvnici su zbunjeni. Kao ovca je pred onima koji je kolju, kao janje koje nevino gleda svoje krvnike. Biti miran i pomiren, biti nemoćan jači od onih koji te kolju.
XI. ISUSA RASPINJU NA KRIŽ
Polažu ga na križ. Prikivaju. Sablastan je tupi udar čekića, krv šprica iz njegovih ruku, nogu. Bol preteška oduzima krik, jecaj, tek potmuli izdisaj na svaki udar i probijanja čavala kroz Njegovo tijelo. Kalvarija stoji nijema i svjedoči. Zapisuje u svoju stijenu bol svoga Stvoritelja. Oči stiska kamena Golgota i svom bi Spasitelju dlan pod glavu stavila. Tijelo bi prikovano svojom snagom držala i bolu otela. Želi Kalvarija svaku kap krvi Njegove zapamtiti, želi zauvijek sačuvati mjesto ne kojem su križ pobili, i križ njegov u svetosti pamćenja zadržati i očuvati.
XII. ISUS RASPET UMIRE NA KRIŽU
Visi Isus na križu. Boli presijecaju mozak, srce, dušu. Tijelo je s križem postalo jedno. Križ i Tijelo Njegovo – Raspelo. Zamućenim okom pod križem prepoznaje Majku, Ivana, i ono, ono je Marija iz Magdale. Ostalih nema. Oni su u rulji, preplašeni, izgubljeni, poniženi, bez daha. Izriče svoje zadnje Riječi. Traži smiraj. Želi svom Ocu. Koje je doba dana? Je li zora, suton, noć, podne? Žedan je. I naklanja svoju glavu. Majci je mač boli presjekao srce popola, probio dušu. „Sine moj, umro si za nas!“ Isuse moj, umro si za mene.
XIII. ISUS SKIDAJU S KRIŽA
Krvnik je probio Isusovo srce. Mrtav je. S križa Ga skidaju Ivan i Josip iz Arimateje. Nikodem stoji bez daha. Marija priprema plahtu, ubrus za glavu. Majka u naručje prima mrtvog Sina. Miluje ga svojim pogledom, brižna, bolom shrvana. Ne želi ga probuditi. Neka odmara. Kalvarija oplakuje svoga Boga. Isusa iz Nazareta. Križ je ostao uspravan i visok. Na njegovom vrhu stoji Njegovo ime: Isus Nazarećanin kralj Židova. Na tom će mjestu ostati zauvijek. Na Kalvariji. Isusov križ. Kalvarija biljeg Njegove muke nikada nije dala skriti.
XIV. ISUSA POLAŽU U GROB
Uz križ na Kalvariji stoji i Isusov grob. To je dar Josipa iz Arimateje. Novi grob u koji još nitko nije pokopan. Bližio se Sabat. Žurno su balzamirali Njegovo tijelo. Marija je u sebi mislila: „Gospodine, kad prođe sabat, eto me k Tebi. Dostojno ću opremiti Tvoje tijelo!“ Majka je Marija stajala skamenjena. Šaptala nešto nerazumno. Njene su oči smirene, pune života. Ivan je prišao Majci. Zagrlio je. A Marija mu ponavlja riječi, što samo on ih čuje. I čuva Njegovu i svoju Majku.
ZAHVALA
O, hvala Ti, Isuse, za ovu divnu milost da sam mogao biti s Tobom. S Tobom onda kad Ti je bilo najteže. S Tobom sve do konca, do groba. Hvala Ti što si mi to dopustio, dao mi dar gledanja i promatranja Tvoje gorke muke i smrti. Naučio sam puno iz ovoga druženja s Tobom na Tvom križnom putu. Sve sam htio proniknuti do srži. Što znači osuditi, što lažno svjedočiti, što znači pustiti da drugi odlučuju za tebe. Što znači ne imati svoje ja. Ali i što znači biti onaj koji pomaže, koji ima sućuti, koji plače za onim koga progone. Upoznao sam da je u nevolji malo onih koji su vjerni. Strah učini ljude nevjernima, izdajicama. Na križnom sam putu upoznao svu ljepotu i uzvišenost Tvoje Majke Marije, žena koje Te nikada više nisu napustile otkad si im pokazao svoje neizmjerno milosrđe. Naučio sam što znači biti vjeran prijatelj. I naučio sam, Isuse moj, da će se spasiti samo onaj koji uzme svoj križ i koji Te iz dana u dan slijedi. O, molim Te, daj mi za to snage u ovom mome krhkom ljudskom životu.
fraantema
