Najlakše se odreći poroka. Kad ti kažem. Alkohol, slatkiši, cigarete, kava. Odričeš se nečega što ti je u životu ustvari samo smetnja. To je ljudska logika. Pa iskoristiš tako ovo vrijeme, da se tog nečeg riješiš iz života jer inače ne bi. Testiraš sam sebe zapravo, piše Ivana Klarić.
Jednom sam u dućanu stajala iza gospođe koja je kupovala nekoliko kutija cigareta odjednom. Uzela je i jureći van rekla prodavačici - žurim zapaliti, danas je nedjelja pa mogu. Ne shvaćamo poantu. Koji nam je cilj? Znamo li uopće što činimo i zašto je to?
Najlakše se odreći poroka. Onoga čega se zapravo i sami želimo riješiti. Pa nam je ovako idealna prilika. Ono je drugo teže prijatelju. Odreći se sebe. To je bitka na teži način. Kad ti nagrne bijes, a ti trebaš ostati miran. Kad nagrne ljutnja, a ti ne opsuješ. Kad te hvale i uzdižu, a ti ostaneš ponizan. U tišini, da te nitko ne vidi. To je odluka čovječe. Odreći se lijenosti koja izjeda. Ljubomori reći laku noć. Grubost ostaviti po strani. Mržnju izbiti iz prsiju. To je odricanje. Odreći se izbjegavanja dobroga, zasukati rukave i krenuti. Pomoći. Jednom ne sebi, nego drugima. Učiniti dobro i ne reći nikome. Moliti i srcem i rukama. Hodati i kada te noge više ne služe. Ostati doslijedan. Do kraja. Baš kako je On za tebe ostao doslijedan, a mogao je odustati. Ali nije odustao. Iz čiste ljubavi.
Nije lako umrijeti sebi, ali je u tome stvarna poanta. Ljubiti čisto, ponizno. Najteže, znam. Ali jedino isplativo. Jer tako će ljubav roditi strpljivost. Strpljiivost će roditi davanje. Davanje, radost. Radost, mir. Mir, istinu. A istina koja oslobađa bit će nagrada. A istina je On - koji ti je dao Ljubav. Sve opet dolazi njoj. Onoj, koja se za nas predala do kraja, da bi mi živjeli. Shvaćaš li poantu?
