(Sveta) blagoslovljena voda je sigurno oružje protiv đavla. Sveta voda otklanja prisutnost i utjecaj zlih duhova. Škropljenje, a osobito križanje sa blagoslovljenom vodom jako je i sigurno oružje protiv napastovanjima đavla. Kad je već naša skromna molitva moćna nadvladati ma koju napast, očito je da ova moć postaje jača, dok joj se pridruži blagoslovljena voda, koja je specijalno za to zadobila specijalni blagoslov i moć Crkve.
Naši preci bi predvečer, u prvi sumrak, kada bi se kućna čeljad okupila u kući, obično bi domaćica ili najstarija kćerka domaćina pripremila blagoslovljenu vodicu i škropila. Sva kućna čeljad bi ustajala na noge a domaćica koja bi škropila prekrižila bi se glasno govoreći „molite virovanje“ i škropaljicom bi nekoliko puta zamahnula potapajući je u posudicu s blagoslovljenom vodicom, a i sama bi polu glasno molila.
Škropljenje je uvijek počinjalo iz dnevnog boravka, gdje su i bila sva kućna čeljad okupljena. Poslije dnevnog boravka na red bi došle i sve ostale prostorije koje je imalo domaćinstvo, kao i dvorište, pojate gdje je bila stoka, i čitav krug oko kuće. Čitavo to vrijeme osoba koja bi škropila poluglasno je molila vjerovanje. Ritual bi se završavao zatvaranjem kruga. Strogo se vodilo računa prilikom škropljenja da se ide „naoposun“ po putanji sunca, od istoka prema zapadu, nikad obrnuto. Kad bi osoba koja je škropila odložila posudicu i škropaljicu za to namjenjeno mjesto, počela bi večernja molitva koja se sastojala od Vjerovanja, Anđeo gospodnji, Zdravo kraljice, očenaš za pokojne, duše u čistilištu, na čast sv. Oca pape za potrebe svete crkve, te ostale obiteljske i osobne preporuke.
Škropljenje se obavljalo najmanje jednom tjedno. Koji bi to dan bio u tjednu ovisilo je to obično od domaćice, ali većinom bi to bila subota. Škropljenje se obavljalo i uoči svetkovina koje ne padaju u nedjelju kao što je Sv. Ante, Ivanjdan, Ilindan, Velika Gospa i drugi. Posebna škropljenja bila su za Vodokršće, Uskrs, uoči blagosova polja i pred Božić. Tada bi se gledalo da se obiđe čitavo imanje ili u najgorem slučaju ono što je bliže kuće. Škropile bi se ograde kuda stoka hoda. Pored ovih koja se mogu smatrati „redovna“obavljala su se i škropljenja koja bi mogli nazvati „prigodarska“ primjer: kad polaze svatovi ispred kuće i kad dolaze, kad se potjera duvan na vagu, kad polazi i dolazi sanduk, kad netko preseljava, kad polaze ovce u planinu i u puno drugih slučajeva.
Voda i sol se nosila na blagosov na Vodokršće, tako se tada gotovo uvijek govorilo za svetkovinu Bogojavljenje ili Sveta tri kralja.
Škropaljice bi obično izrađivali čobani čuvajući stoku, ili neka muška odraslija osoba, u proljeće kada bi padala kiša, pa se ne bi moglo radit na njivi. Izrađivane su od „drinovine“ u rano proljeće kad bi drijen počeo zeleniti. Odsjecala bi se drijenova ravna grana debljine do 2 cm duljine do 20 cm, ogulila bi se kora i onda oštricom noža bi se gulilo liko, i dio drveta, ali tako da pri kraju ostane vezano uz drvo. To bi se činilo s obje strane tako da bi se stvorila loptica od lika i strugotine drveta, preostali dio drveta bi se s jedne strane rezao a s druge strane bi služio za dršku koja bi se još malo oblikovala da bude prikladnija u ruci. Obično bi se taj dio koji služi kao rukohvat na kraju provrtio i kroz njega bi se provlačio konac, od koga bi se napravila uzica za vješanje. Čobani su ih znali napraviti i više pa su predvečerje vraćajući stoku kući znali dijeliti i susjedima, a za uzvrat znali su dobiti koji kremen (kocku) šećera, šaku bajama ili oraha, ako je štogod ostalo iza Božića i Nove godine.
Škropaljica je mogla biti i grančica ružmarina ili čempresa, ovisno čega je bilo bliže kuće.
Škropite svoja prebilvališta (kuće, stanove, garaže, zemlju...) subotom i pred blagdane. Đavao mrzi svetu vodu zato što je njezina snaga iznad njega. On ne može dugo boraviti na mjestu ni pokraj osobe koja se škropi blagoslovljenom vodom.
