Na groblju Gomilice u Grudama tisuće ljudi iz Hercegovine, Bosne, Dalmatinske zagore i brojnih drugih mjesta oprostili su se od svoga Lole. Tisuće snimljenih sati koji se vrijedno čuvaju u arhivu Tome Matkovića ostaju kao uspomena kako na Lolu tako i na neke druge gangaške legende.
“O moj Lola, rano moja ljuta, jesmo vele’ zapivali puta...” Tom gangom Grude i Hercegovina oprostili su se od Tugomira Zucića Lole, jednog od najpoznatijih hercegovačkih gangaša. - Lola je bio u prvoj ekipi koju sam snimao na Radiju Grude. Sve je počelo 1999. kada je ekipa koju je Lola predvodio došla na radio i rekla: “Tomo, ajde snimi nas gangaše. Početak tog mog aktivnog snimanja gange povezan je upravo s Lolom. On ima svoju gangu i u tom svijetu on je besmrtan. Uvijek u društvu će biti “daj onu Lolinu”. I nakon smrti poznatog gangaša Valtera njegova se ganga i dalje traži, tako će i Lolina. Postoje gange koje se povezuju sa selom, a i one koje se povezuju s ljudima i tako cijela zajednica prihvati da je to ganga od te osobe.
On je znao i te starinske gange, ovdje iz čaršije. Bila je jedna jaka skupina ovdje kojoj je i on pripadao. On je bio predstavnik čaršijske gange, govori za "Večernji list" legendarni radijski voditelj Tomislav Matković, popularni Tomo s radio Gruda. I on je tek nedavno doznao Lolino ime. - Ja sam se šokirao kad sam nedavno doznao kako je Loli pravo ime. Zamislite čovjeka kojeg svi znaju po tom nadimku, on je jednostavno legenda. Cijela ga zajednica tim nadimkom zove, i to treba zavrijediti. Za mene je Lola bio pravi 'lola', vječiti momak, govori nam Tomo prisjećajući se legendarnog gangaša i dajući nam fotografije Lole i njegove ekipe koje je ovjekovječio za sva vremena.
"Sic moj Lole, vozilo te more, sic moj Mile vozile te vile - o - ho - ho - ha - ha - ha..." Pere Miloša Zelića odavno nema među živima, a njegova ganga se pjeva i dan danas. Posebno upečatljivo, s jednim novim duhom pjevao ju je pokojni Lola. - Među društvom je uvijek bio omiljen. Znao je i pjevat i gangat. U njegovoj ekipi gangaša bili smo moj brat Jerko i ja, zatim Dine Pešorda i Branko Pešorda Žuti, pa Velo Miloš kad nam navrati iz Zagreba, u drugoj skupini bio je s Bujicom, Smiljanom i Srećkom, govori nam Mile Sesar, građevinski poduzetnik, gangaš i čuvar narodne baštine.
Prisjetio se Mile i ranijih godina legendarnog Lole. - Kamion 'Man' je kupio 1972. godine, a kasnije 'Raba'. Bio je jedan vrijedan autoprijevoznik koji je sve stizao, govori Mile. Zatim je došao rat i poratne godine. - Franjevci su u župu Grude došli 1895. godine i za stotu obljetnicu trebalo je započeti s proslavama te vrijedne obljetnice jer ovaj narod je s franjevcima prošao i dobro i zlo. I onda smo formirali organizacijski odbor za proslavu blagdana sv. Kate. Bilo je to 1995., a tu su bili Dine i Branko-Žuti Pešorda, Modro i Jerko Ević, zatim Jure i Ivan Ćorluka, Jerko i ja... Blagica iz Ljubotića nam je šivala narodne nošnje za proslavu blagdana. Puno toga su gangaši inicirali, a posebno je upečatljiv kada se nešto započinjalo bio Lola. Bio je drag čovjek kojeg su svi cijenili, govori za "Večernjak" Mile Sesar.
Lola je bio član HKUD-ova Hercegovac i Sveta Kata Grude, prenosi portal Vecernji.ba.
Na groblju Gomilice u Grudama tisuće ljudi iz Hercegovine, Bosne, Dalmatinske zagore i brojnih drugih mjesta oprostili su se od svoga Lole. Tisuće snimljenih sati koji se vrijedno čuvaju u arhivu Tome Matkovića ostaju kao uspomena kako na Lolu tako i na neke druge gangaške legende. A neki glas će uvijek, bilo u društvu bilo prilikom poziva Tomi, zaustiti: "Daj onu Lolinu". I opet će krenuti uspomene na neko ljepše, ali daleko vrijeme, kojem je, kako fra Stanko Pavlović reče u svom govoru, poseban pečat dao i pokojni Lola.
večernji.ba
Nema komentara:
Objavi komentar