Na Veliku subotu, Crkva u tišini i molitvi kod groba čeka Gospodina. Vjernici pojedinačno ili roditelji s djecom dolaze preko dana, u slobodno vrijeme, posjetiti “Isusov grob”. Oltar ostaje simbolično nepokriven, misa se ne slavi niti se pričešćuje.
U subotu navečer, slavi se Vazmeno bdijenje. Crkva je u iščekivanju Isusovog uskrnuća.
Današnje bdijenje slavi se u večernjim satima kako bi se mogla uskrsna svijeća s trostrukim usklikom „Svjetlo Kristovo“ unijeti u crkvu u trenutku kada je u crkvi potpuni mrak kako bi plamen Uskrsne svijeće rasvijetlio mračne sile i unio svjetlo u današnji svijet.
To svjetlo simbolizira uskrslog Krista koji je za nas mučen, pokopan i uskrsnuo. Zato se čin bdijenja započinje na Veliku subotu kada padne noć, a mora završiti prije zore.
Služba svjetla – u samoj crkvi ugašena su svjetla, a predsjedatelj pred crkvom blagoslivlja oganj kojim će biti zapaljena uskrsna svijeća. U uskrsnu svijeću predvoditelj slavlja ucrtava križ te ‘Alfu’ i ‘Omegu’, prvo i posljednje slovo grčkog alfabeta, jer uskrsli Krist je početak i kraj svega stvorenoga.
Služba riječi je dugačka zato što su vjernici u starini željeli dočekati zoru uskrsnog jutra „razmatrajući divna djela što ih je Gospodin Bog svome narodu od početka činio, vjeran svojoj riječi i obećanju“, kako se navodi u Rimskom misalu, a samo krštenje dijelilo se u zoru i liturgija je završavala euharistijskom službom.
Krsna služba započinje blagoslovom vode kojem prethode Litanije svih svetih. Nakon blagoslova vode slijedi odricanje od grijeha, to jest od Sotone, te ispovijest vjere.
Vodom će biti kršteni odrasli katekumeni ili djeca koja će se krstiti u ovoj noći. Ako nema kandidata za krštenje, tada predvoditelj škropi sve prisutne vjernike u znak obnove krsnih obećanja koja su dali Bogu osobno ili njihovi roditelji i kumovi.
Euharistijska služba u Vazmenom bdijenju vrhunac je Kristove prisutnosti u ovoj noći nakon što smo ga doživjeli prisutnog u simbolu uskrsne svijeće, preko prisutnosti u riječi te u krštenju.
Nema komentara:
Objavi komentar