Obitelj Raič iz Mostara uspjela očuvati tradiciju božićnih običaja


U mostarskoj obitelji Raič iz naselja Cim, Božić se slavi na poseban i svečan način sa dosta sačuvanih tradicionalnih običaja. Stare običaje koji su oduvijek donosili dozu čarolije ovom najveselijem katoličkom blagdanu sačuvala je 71-godišnja Jasna Raič.

Iako žive sami ona i suprug Mate njihovo troje djece i sedmoro unučadi za Božić će se, kako je kazala, okupiti na obiteljskom ognjištu, što je i bit tog blagdana.

Stoga je sa pripremama za obiteljsko okupljanje i proslavu Božića ona već davno započela.

"Kuću i dvorište sam detaljno očistila i za vrijeme adventa se ispovjedila, tako da mi je i duša čista, jer samo čistog srca čovjek može iskreno slaviti radost koju donosi Isusovo rođenje", kazala je Jasna.

Ona ne da zaboravu vremena ni suvremenom dobu života da sa sobom odnesu najveće i najljepše vrijednosti koje ovaj blagdan čine radosnijim od ostalih.

Tradicionalne običaje svojoj djeci i unucima prenosi kako djelima tako i pričama o starima vremenima o kojima je s puno radosti govorila i ekipi Anadolu Agency(AA) koju je domaćinski ugostila u svome domu.

'Nema Božića bez mise polnoćke'

'Nema Božića bez mise polnoćke', kazala nam je Jasna započevši priču o božićnim običajima.. Za najsvečaniju misu, kojom se točno u ponoć slavi rođendan Isusov, kako tvrdi, uvijek se pripremalo posebno- jer badnji dan- dan iščekivanja, kako ističe ima posebne čari.

Prisjetila se kako je u vrijeme njezine rane mladosti na području Mostara bila samo jedna crkva 'mostarski gradac' u koju su dolazili vjernici iz svih okolnih mjesta, a neki su kao ona dok je živjela u Grabovoj Dragi putovali i satima.

"Na polnoćku smo išli pješice, u najljepšoj odjeći koju smo imali i pjevali božićne pjesme. Obavezno se nosila hrana kako bi se moglo nakon mise omrsiti, jer se na Badnji dan posti", kazala je Jasna.

Post u njezinoj obitelji na Badnji dan ni sada ne izostaje, kao ni odlazak na polnoćku pješice, premda sada svako naselje ima svoju crkvu.

U priči o božićnim običajima Jasna nam nije izostavila prenijeti ni čaroliju Badnje večeri u obiteljskom domu. Najljepši dio priče vezan je za unošenje badnjaka, koji se zbog suvremenog stila života  sada mogu vidjeti samo u starim filmovima s božićnom tematikom ili performansima kulturno umjetničkih društava.

"Domaćin tri hrastova drveta- badnjaka, na ruci unosi u kuću u kojoj je okupljena čitava obitelj i pozdravlja starim katoličkim pozdravom  'Hvaljen Isus i Marija čeljadi moja, na dobro vam došla Badnja večer', a domaćica ga posipa žitom. Onda oni nalože badnjake i sjedaju sa svojom obitelji i svi zajedno se pomole  Bogu za radnu i uspješnu godinu", ispričala je Jasna koja dio ovog običaja još uvijek čuva u svojo obitelji.

Čarolija tradicije 

Okitila je jelku, poredala oko nje pšenicu koju je posadila na Svetu Luciju, te će u nju staviti svijeće, koje će obitelji Raič paliti uz božićni ručak, kao što su to činili i njihovi predci.

Pripremila je kolače i ostalu hranu, koju će poslužiti najdražima, a modernija jela kako ističe pripremit će mlađi članovi obitelji.

Tradicionalna jela koja njezini unuci zovu bakinim božićnim specijalitetima su sarma, pita, uštipci, pečeno janje i šape.

No, kako nam je ispričala šape su se tek počele praviti kad je ona bila djevojčica. Glavni kolač koji su pravile njezine mama i baka zvao se 'milibrod'. Bio je sličan kruhu, samo što se kako naglašava stavljao šećer.

I sada se po uzoru na taj kolač pravi kuglof sa dosta bogatijim sastojcima, lješnjacima, orasima, i grožđicama i komadima čokolade.

Pored toga na stolu su obavezni bili jabuke, suhe smokve, orasi, koji su još uvijek neizostavni na njihovoj blagdanskoj trpezi. Jabuka je bila posebno značajna kao simbol darivanja u blagdansko vrijeme, ali je suvremenim dobom, darivanje preraslo u skupocjene poklone.

Blagdanski dan

Božićno jutro u stara vremena počinjalo bi čestitanjem i darivanjem, ali ne kao sada, jer su nekada bile osobe zadužene za čestitanje i zvali su se polaznici.

 "Polaznik bi bio prvi koji bi kod susjeda otišao s jabukom i rakijom da nazdravi i poželi sretan Božić. Domaćici bi poklanjao jabuku koja je uglavnom bila okićena novcem, a ona njemu uzvraćala pletenim čarapama- terlucima", prisjetila se Jasna.

No, taj običaj priznaje i sama možda se zadržao još samo u ruralnim područjima, ali ih ona pričama čuva od zaborava.

"Ujutro još uvijek idemo svi zajedno u crkvu pomoliti se Bogu. Nakon toga zajedno idemo kod supruge od muževog pokojnog brata, koja je ostala davno udovica i u njezin dom unosimo radost Božića. Potom nam se ona pridružuje na obiteljskom ručku uz tradicionalno paljenje svijeća i neizostavnu molitvu. Nakon toga je kod nas tradicionalno obiteljsko druženje uz božićne pjesme i razmjenjivanje darova, ali i  čestitanje ostalim prijateljima i rodbini. Potom se dogovaramo o obilsku ostalih domova koje posjećujemo  i u kojima pjevamo božićne pjesme", s ponosom je Jasna ispričala.

'U sve vrijeme godišta mir se svijetu naviješta, porođenje djetešca od djevice Marije', stihovi su koji ne zaobiđu ni jedan katolički dom, ustvrdila je Jasna.

'Radujte se narodi kad čujete glas da se Isus porodi u blaženi čas', 'Veselje ti navješćujem puče kršćanski jer se kralj u Betlehemu rodi nebeski', rekla je Jasna  za ekipu Anadolu Agency (AA), nizati popularne stihove iz Božićnih pjesama.

Bit Božića kako naglašava jeste obiteljsko okupljanje koje ne priječe ni geografske granice, jer ni katolici iz dijaspori ove blagdanske dane ne propuštaju provesti na obiteljskom ognjištu, gdje bez sumnje osjete obiteljsko zajedništvo i mir koji je svima prijeko potreban.

Anadolu Agency
 
Share:

Business

Popular Posts

Razmišljate o gradnji kuće, prostora ili o dizajnu interijera a nemate ideja !? Tu je 3D 2D Project