U Selinama na Planinici ima ti jedno guvno. Zvalo se Dugolaza. Tu su vile igrale svoje kolo po cjelu noć. Imale su jednu magareću nogu, duge bile aljine i zlatne kose. Tu di su one kolo igrale nikad trava nje rasla. Znale su konjima plest pletenice i mi in niti smo mogli niti smili otplest jer bi konj odma ugino.
Vile bi jašile jake konje, a ne mršave i slabe i ujitro bi ti konji bili umorni i žedni sa spletenom grivom. Kolo bi igrale oko ponoći i tada bi vjetar nanosio do naši kuća njijovu vrisku i smih, a mi od strava nismo smili izić vani do jutra.
Klara Buhovac | Hrvatska kulturna baština u suvremenoj
etnografiji i paremiografiji iz Goranaca kraj Mostara
Nema komentara:
Objavi komentar