Moja mater mi je pričala da su se vile samo noću čule. One bi tanko, glasovito pjevale. U noći bi nas tom pjesmom prizivale da im se pridružimo, a ako bi se odazvali, ko začarani bi pošli do nji i nikad nas više ne bi mater i ćaća pronašli, jer bi nas vile pretvorile u neku životinju.
Nama ti jemater govorila da se nesmimo odazvat, već da pitamo „Tko to zove?“. Tada bi njihov glas utajio i na trenutak bi nastala grobna tišina.
Danica Knezović | Hrvatska kulturna baština u suvremenoj
etnografiji i paremiografiji iz Goranaca kraj Mostara
Nema komentara:
Objavi komentar