U Gorancima već nisam bio punih osam godina. Dok sam bio župnik u Mostaru znao sam često biti gore, ali kasnije je sve to otišlo drugačije. Moja bratana je udata u Bogodol i krstila je troje djece u Gorancima.
U međuvremenu su se preselili u Cim i u međuvremenu je došlo i četvrto dijete. Zaželjeli su ga krstiti u Gorancima, gdje je kršteno i ostalih troje njihove djece. Naravno, župnik je to dopustio kao što je dopustio i meni, na njihovu zamolbu, da ja krstim ovo dijete. Inače to je ujedno i prvo dijete koje im ja krstim. Zato sam se rado i odazvao. Ponio sam sobom aparat i krenuo prijekim putom od Šaškura preko Grabove Drage, Bila do Goranaca.
I meni je bilo poštogot zanimljiva koji ove terene dobro poznajem, pa zato vjerujem da će i posjetiteljima ove stranice biti također ponešto zanimljivoga. No, ovo činim da se ujedno malo odužim i mome bratu Iliji koji me prati od davne 1966. i koji me je našao na svim mjestima od tada, ma gdje god da sam bio u tu ili inozemstu…
Zanimljive slike možete naći na stranici fra Franje Mabća.
Nema komentara:
Objavi komentar