Na ovom mjestu, 23. prosinca 1947. počinjen je veliki zločin! Udba je strijeljala bez suda ili predrasude Mandu Vrljić i njezina dva djevera Franju i Juru Vrljić. Razlog je što su njegovali i štitili hrvatskog, teško ranjenog bojnika Benku Penavića.
Njihovo djelo je ljudska držnost po svakom zakonu ali krvoločnici su im oduzeli živote, zato je Manda iza sebe ostavila četvero djece. Najmlađa je Iva koja je bila 16 mjeseci stara. Posmrtni ostaci su bili zakopani južno na dnu ovoga mjesta i prenešeni su u Vrljića groblje u Bogodol 1971. na vječno prebivalište.
U ovoj tragediji moramo spomenuti bol i tugu majke Jake koja je ostala sa siročadi i uničadi. Unatoč lošem zdravlju. ali sa velikim srcem sve unuke je odgojila i danas svi imaju svoje potomke koji će nositi njezinu dobrotu i ljubav kroz iduće generacije koje će skupa sa ovim planinama biti svjedok njezine dobrote i elike ljubavi.
Kada doživimo životne poteškoće, pođimo na ovo mjesto, zapalimo svijeću, prekrižimo se i pomolimo na bol majke Jake i neka nam ona bude vodič dalje u život.
Neka im je pokoj vječni.
Mi opraštamo ali nikad ne zaboravljamo.
Tekst sa spomenika
Tadašnji Župnik fra Marko Jurič je 27. prosinca 2003. blagoslovio ovaj spomenik uz prisustvo rodbine i prijatelja stradalih. Tekst na spomeniku je napisan na hrvatskom i engleskom jeziku.
