ŽUPNIK IZ HERCEGOVINE OTVORIO VELIKU RASPRAVU ‘Vijenci i truba nisu kršćanski običaj’

FB župa Krista Kralja u Hutovu

Jedna objava povezana sa župom Krista Kralja u Hutovu izazvala je brojne reakcije i otvorila pitanje običaja koji su se tijekom godina udomaćili na sprovodima.  

U središtu poruke našli su se trubači, brojni vijenci i troškovi koji prate posljednji ispraćaj pokojnika. Autor objave pozvao je vjernike da razmisle jesu li takvi običaji doista potrebni te bi li novac bilo korisnije usmjeriti u obnovu crkve, groblja i drugih prostora koji služe cijeloj zajednici.

‘Što će nam truba kod sprovoda?’  

Posebno se problematizira angažiranje trubača na sprovodima. U objavi se takva praksa opisuje kao folklor koji nema puno veze s kršćanskim sadržajem posljednjeg ispraćaja.  

Umjesto plaćanja izvođača, predlaže se da se novac daruje za potrebe župne zajednice, posebice za obnovu crkvenih i grobljanskih prostora.  

Poruka je pritom vrlo izravna: pokojnika bi, prema tom prijedlogu, trebali ispratiti vlastiti narod, molitva i crkvena pjesma.  

‘Hajdemo ukinuti vijence’  

Druga tema koja je izazvala pozornost jesu vijenci. Autor objave poziva na njihovo potpuno ukidanje, ističući kako se za brojne vijence troši značajan novac, a nakon nekoliko dana ostaje i problem njihova uklanjanja i zbrinjavanja.  

Pri tome se ne odbacuje cvijeće kao znak ljubavi prema pokojniku. Kao prihvatljivija mogućnost spominje se skromniji cvjetni aranžman, dok se sve ostalo smatra nepotrebnim trošenjem i stvaranjem otpada.

U objavi se predlaže jednostavniji oblik sprovoda: fotografija pokojnika, križ s njegovim imenom, molitvena povorka, dostojna pjesma i zajedništvo vjernika.  Naglasak je na vjeri, a ne na vanjskom dojmu.  

Novac usmjeriti tamo gdje je potreban  Jedna od glavnih poruka cijele objave jest da bi novac koji se danas troši na određene običaje trebalo usmjeriti u konkretne potrebe zajednice.  

Posebno se spominje obnova groblja i crkvenih prostora, uz poziv vjernicima da se uključe u zajedničke projekte i svojim doprinosom pomognu da se urede prostori koji ostaju budućim naraštajima.  

‘Zrno po zrno pogača’, poručuje se u objavi, uz naglasak na zajedništvu i radu.  

Povratak jednostavnijem ispraćaju  

Poruka iz Hutova tako ne govori samo o trubačima i vijencima, nego puno šire o načinu na koji se danas odnosimo prema smrti, pokojnicima i vlastitoj vjeri.  

Autor smatra da posljednji ispraćaj ne bi trebao biti mjesto nadmetanja u količini cvijeća, vijenaca ili dodatnih sadržaja, nego prije svega trenutak molitve, nade u uskrsnuće i oproštaja od pokojnika.  

Objava je zbog izravnog tona otvorila raspravu među vjernicima, osobito zato što se dotiče običaja koji su u mnogim hercegovačkim sredinama desetljećima sastavni dio sprovoda.  

Pitanje koje ostaje jest jednostavno: koliko smo spremni neke uvriježene običaje preispitati i vratiti naglasak na ono što bi trebalo biti u središtu kršćanskog sprovoda – molitvu za pokojnika, vjeru u uskrsnuće i zajedništvo vjerničke zajednice?