![]() |
| foto Večernji list BiH |
Devedesetogodišnji hercegovački franjevac ponovno se našao u središtu pozornosti nakon blagoslova spomenika Slobodanu Praljku u Čapljini. Njegov život obilježili su crkveni prijepori, sukobi s komunističkim vlastima i dugogodišnja borba oko pitanja hercegovačkih župa.
Fra Bonifacije Barbarić, hercegovački svećenik čije je ime desetljećima povezano s burnim razdobljima crkvene i društvene povijesti Hercegovine, ponovno se suočava s izazovima koji su obilježili velik dio njegova života. Kako u svojoj kolumni za Večernji list BiH piše Željko Andrijanić, novi prijepori otvorili su pitanja odnosa prema svećeniku u poznim godinama, crkvene povijesti i pravosudnog postupanja.
Povod najnovijim reakcijama bio je blagoslov spomenika Slobodanu Praljku u Čapljini, koji je fra Bonifacije predvodio nakon svete mise, na poziv vjernika. Nakon toga protiv njega je pokrenut pravosudni postupak, što je ponovno potaknulo rasprave o njegovoj ulozi i događajima koji su prethodili današnjim okolnostima.
Život obilježen progonima i crkvenim prijeporima
Fra Bonifacijeva životna priča seže desetljećima unatrag, u vrijeme komunističke Jugoslavije. Prema Andrijanićevu prikazu, svećenik je bio izložen progonu nakon što je javno iskazao svoje domoljublje i protivljenje tadašnjim postupcima prema hercegovačkim župama. Zbog svojih stavova završio je u zatvoru, a nakon izlaska njegove su mise bile pod posebnim nadzorom.
Pitanje hercegovačkih župa ostalo je jedno od najosjetljivijih poglavlja u odnosima dijela vjernika i franjevaca s crkvenim vlastima. Provedba odluka o župama izazivala je dugotrajne prijepore, a pojedini franjevci i vjernici smatrali su da se njima zanemaruje povijesni razvoj župnih zajednica i povezanost naroda s franjevcima.
Fra Bonifacije Barbarić jedan je od svećenika čiji je život obilježen tim sporovima, a njihove se posljedice, kako ističe autor kolumne, osjećaju i danas.
Obiteljska baština i žrtva hercegovačkih franjevaca
Andrijanić posebno ističe i obiteljsko podrijetlo fra Bonifacija, koji potječe iz roda Barbarića. U toj se obitelji spominju časni sluga Božji Petar Barbarić i fra Marko Barbarić, hercegovački franjevac koji je ubijen na Širokom Brijegu.
Sudbina hercegovačkih franjevaca, osobito onih koji su stradali u komunističkim progonima, duboko je utkana u povijest ovoga kraja. Njihovo djelovanje nije bilo samo vjersko nego je imalo i važnu ulogu u očuvanju kulturnog i nacionalnog identiteta hrvatskoga naroda u Hercegovini. Upravo zbog takve povijesne pozadine, smatra autor, život fra Bonifacija ne može se promatrati isključivo kroz najnovije događaje, nego i kroz desetljeća ranijih sukoba i iskušenja.
Novi izazovi u poznim godinama
Najnoviji slučaj ponovno je otvorio pitanje odgovornosti za javno djelovanje i granica pravosudnog postupanja. Dok se fra Bonifacije suočava s postupkom povezanim s blagoslovom spomenika Slobodanu Praljku, Andrijanić upozorava na, prema njegovu mišljenju, neujednačen odnos prema različitim događajima i osobama u javnom prostoru Bosne i Hercegovine.
Autor pritom izražava kritiku zbog činjenice da se na udaru našao svećenik koji ima 90 godina te postavlja pitanje zašto se pojedini slučajevi procesuiraju, dok drugi, prema njegovoj ocjeni, prolaze bez slične reakcije.
Priča fra Bonifacija Barbarića tako nadilazi jedan pravosudni slučaj. Ona ponovno podsjeća na duboke povijesne podjele, neriješene crkvene prijepore i složene odnose između vjere, identiteta i društva u Hercegovini.
Za svećenika čiji je život obilježilo više razdoblja progona i sukoba, novi postupak predstavlja još jedno teško poglavlje. Upravo zato naslov Andrijanićeve kolumne – „Svećenik čiji križni put nikad ne završava” – sažima autorov pogled na život fra Bonifacija, obilježen dugogodišnjim iskušenjima i neprestanim javnim polemikama.









Nema komentara:
Objavi komentar