 |
| foto Canva Pro |
U katoličkoj tradiciji postoje običaji koji su nekoć bili sastavni dio života vjernika, a danas su gotovo potpuno nestali iz svakodnevice. Među njima su i kvatre, četiri razdoblja posta i molitve kojima se tijekom godine obilježavaju prijelazi godišnjih doba.
Kvatre, odnosno latinski Quatuor Tempora, tradicionalno su se slavile četiri puta godišnje – zimi, u proljeće, ljeti i u jesen. Posebno su bile povezane sa srijedom, petkom i subotom, a njihov je smisao bio mnogo širi od samoga odricanja od hrane, piše Quovadisecclesia.com.
Bili su to dani posta, molitve, zahvalnosti Bogu za plodove zemlje, ali i molitve za svećenike i nova duhovna zvanja.
Što su zapravo kvatre?
Naziv kvatre dolazi od latinskoga izraza Quatuor Tempora, što znači „četiri vremena“. Riječ je o četiri sezonska posta koji su u tradicionalnom rimskom obredu označavali početak ili prijelaz u novo godišnje doba.
Tradicionalno su se kvatre slavile:
- nakon blagdana svete Lucije u prosincu,
- nakon Čiste srijede,
- nakon Duhova,
- nakon blagdana Uzvišenja svetoga Križa u rujnu.
Njihova je svrha bila trostruka – zahvaliti Bogu za primljene darove, moliti za blagoslov u vremenu koje dolazi te moliti za one koji će primiti sveti red.
Upravo je povezanost kvatri sa svećeničkim ređenjima jedan od njihovih najvažnijih elemenata. Subote kvatri tradicionalno su bile među danima određenima za ređenja, pa su vjernici postom i molitvom sudjelovali u pripravi Crkve za nova svećenička zvanja.
Priroda, rad i vjera bili su povezani
Kvatre pokazuju kako je nekadašnji katolički život bio snažno povezan s ritmom prirode.
Promjena godišnjih doba nije se doživljavala samo kao prirodna pojava. Bila je to prigoda za zahvalnost Bogu, molitvu i pokoru. Žetva, berba, plodovi zemlje i ljudski rad imali su svoje mjesto u liturgijskom životu.
Katolik nije samo promatrao kako prolazi godina. Svako je godišnje doba bilo prigoda da se čovjek ponovno podsjeti kako ono što ima nije samo rezultat vlastitoga rada, nego i Božjega dara.
Zato su kvatre povezivale ono što se danas često promatra odvojeno – prirodu, čovjeka, rad, molitvu, post i liturgiju.
Zašto su kvatre gotovo nestale?
Kvatre nisu jednostavno ukinute jednim potezom. Njihovo nestajanje odvijalo se postupno, kroz promjene liturgijske i pokorničke discipline tijekom 20. stoljeća.
Već prije velikih liturgijskih reformi sredinom stoljeća disciplina posta i nemrsa bila je ublažavana. Kvatre su i dalje postojale u liturgijskim knjigama, ali njihov pokornički karakter više nije bio isti kao ranije. (Quo Vadis Ecclesia)
Promjene su se nastavile reformama liturgijskog kalendara i obreda. Posebno je zanimljiva promjena načina računanja rujanskih kvatri iz 1960. godine, zbog koje se u pojedinim godinama tradicionalni i kasniji kalendari ne podudaraju oko datuma njihova održavanja. (Quo Vadis Ecclesia)
Nakon Drugoga vatikanskog sabora njihov je položaj dodatno oslabljen. Post na kvatre više nije ostao opća obveza za katolike Latinske Crkve, a njihovo je obilježavanje u velikoj mjeri postalo lokalno i neobvezno.
Tako je praksa koja je stoljećima bila dio redovitoga katoličkog ritma postupno postala gotovo nepoznata većini vjernika.
Što je nestankom kvatri izgubljeno?
Gubitak kvatri nije samo gubitak nekoliko dana posta tijekom godine.
S njima je oslabljen i jedan specifičan način doživljavanja vremena. Godina više nije bila toliko jasno isprepletena s ritmom molitve, posta i zahvalnosti za plodove zemlje.
Kvatre su podsjećale da čovjekov rad ima svoje granice. Poljoprivrednik može obrađivati zemlju, sijati i žeti, ali ne može sam proizvesti kišu, sunce ili život. Post je zato bio izraz zahvalnosti i priznanja da čovjek ovisi o Bogu.
Istodobno, kvatre su cijelu zajednicu poticale na molitvu za svećenike i duhovna zvanja. U tradicionalnom rimskom obredu ređenja su se posebno povezivala sa subotama kvatri. Na taj je način cijela Crkva sudjelovala u molitvi za one koji će služiti oltaru.
Mogu li se kvatre ponovno obdržavati?
Iako danas više nisu opća obveza kao što su nekoć bile, vjernici ih mogu dragovoljno ponovno uključiti u svoj duhovni život.
To može značiti post i nemrs prema vlastitim mogućnostima, sudjelovanje na svetoj misi, molitvu za svećenike i nova duhovna zvanja, zahvalnost za plodove zemlje te molitvu za Božji blagoslov u vremenu koje dolazi.
Upravo u tome kvatre mogu ponovno dobiti svoje značenje. One nisu bile samo pitanje hrane koje se čovjek odriče, nego podsjetnik da cijeli čovjekov život – njegov rad, obitelj, priroda koja ga okružuje i vrijeme koje prolazi – može biti usmjeren prema Bogu.
Zaboravljeni ritam koji i danas ima što reći
Kvatre pripadaju onom dijelu katoličke tradicije koji je nekada snažno određivao ritam života vjernika. Četiri puta godišnje Crkva je pozivala na usporavanje, post, molitvu i zahvalnost.
Danas su za većinu katolika gotovo zaboravljene.
Ipak, njihova je temeljna poruka jednostavna i razumljiva i danas: čovjek nije gospodar svega što ima, rad nije samo sredstvo zarade, priroda nije samo izvor sirovina, a vrijeme nije samo niz dana koje treba što brže potrošiti.
Kvatre su podsjećale da se svako godišnje doba može pretvoriti u vrijeme zahvalnosti, molitve i obnove odnosa s Bogom. Upravo zato njihovo ponovno otkrivanje može biti zanimljiv povratak jednom dijelu bogate katoličke tradicije koji je tijekom desetljeća gotovo nestao iz svakodnevnog života vjernika.
Nema komentara:
Objavi komentar