Američki nadbiskup Fulton J. Sheen i budući blaženik ostao je zapamćen kao jedan od najpoznatijih katoličkih propovjednika i evangelizatora 20. stoljeća. Bio je iznimno zauzet čovjek – propovijedao je, putovao, nastupao na radiju i televiziji, držao predavanja te obavljao biskupsku službu. Ipak, usprkos brojnim obvezama, postojalo je nešto čemu je svakoga dana davao posebno mjesto.
Bilo je to vrijeme provedeno pred Presvetim Oltarskim Sakramentom.
Sheen je još na dan svojega svećeničkog ređenja donio odluku da će svakoga dana provesti jedan neprekinuti sat u molitvi pred Presvetim. Ta odluka nije nestala kada je postao poznatiji, kada su se povećale njegove odgovornosti niti kada je njegov raspored postao gotovo neprestano ispunjen.
Naprotiv, što je imao više posla, to je nastojao još pažljivije čuvati svoje vrijeme s Kristom. Kada je postao pomoćni biskup New Yorka, a potom biskup Rochestera, njegove su se obveze dodatno povećale. Pozivi za propovijedanje stizali su iz različitih krajeva Sjedinjenih Američkih Država, a uz pastoralnu službu imao je i snažno medijsko djelovanje.
No, sveti sat nije bio nešto što bi jednostavno prekrižio kada bi ponestalo vremena.
Ponekad je zbog njega morao ustati ranije ili se odreći nekog društvenog susreta. Ipak, Sheen ga nije doživljavao kao teret, nego kao vrijeme koje mu je donosilo radost. Jedan događaj posebno pokazuje koliko mu je ta odluka bila važna.
Jedne večeri u Chicagu želio je otići u crkvu kako bi proveo svoje vrijeme pred Presvetim. Crkva je bila zaključana pa je zamolio župnika da ga pusti unutra. Župnik mu je otvorio vrata, ali je kasnije zaboravio da je biskup ostao u crkvi.
Sheen se tako našao zaključan. Nakon gotovo dva sata pokušavanja da pronađe izlaz, odlučio je izaći kroz mali prozor. Pritom je završio u spremniku za ugljen, a njegov neočekivani izlazak poprilično je iznenadio domaćicu, koja mu je na kraju pomogla.
Čak ni takve neobične okolnosti nisu ga odvratile od njegove odluke.
Kako su se njegove obveze povećavale, Sheen je svoj sveti sat počeo premještati u rane jutarnje sate, često prije svete mise. Vrijeme pred Presvetim tako je ostalo čvrsto mjesto u njegovu svakodnevnom rasporedu.
Njegov primjer ostavlja jednostavnu, ali snažnu poruku: čovjek može imati prepun raspored, brojne odgovornosti i malo slobodnog vremena, ali ono što mu je doista važno pronaći će svoje mjesto.
Za Fultona Sheena molitva nije bila prekid života i obveza. Bila je njegov temelj.
Čovjek koji je drugima toliko govorio o Bogu znao je da prije svega mora provoditi vrijeme s Bogom. Upravo zato sat pred Presvetim nije smatrao izgubljenim vremenom, nego vremenom koje mu je davalo snagu za sve ostalo.
Nema komentara:
Objavi komentar