 |
| foto Hercegovina.info |
U Domu za umirovljenike Vita u Grudama ovih je dana bilo posebno svečano. Anka Radoslavka Nikolić proslavila je svoj 106. rođendan, a iza nje je životna priča koja obuhvaća više od jednog stoljeća i nosi uspomene na jedan sasvim drukčiji Mostar, piše Hercegovina.info.
Rođena je 1920. godine u Ilićima, u obitelji Ilije i Mande Kljajo. Bila je drugo od četvero djece, a njezino je djetinjstvo bilo vezano uz obiteljsku gostionicu i okupljanja Mostaraca koji su nedjeljom dolazili u Iliće. Anka se i danas vrlo dobro sjeća tih dana.
Njezin otac imao je gostionicu i bašču, a ljeti je ondje znalo biti toliko gostiju da se, prema njezinim sjećanjima, nedjeljom peklo čak 14 janjaca. Na stolovima su bili pečenje, šunka i pršut, dok je gostionica bila mjesto druženja, razgovora i odmora.
Iako je završila srednju strukovnu školu, Anka je ostala uz roditelje i pomagala im u obiteljskom poslu. Posebno mjesto u njezinim uspomenama zauzima Radobolja. Upravo je uz tu rijeku upoznala čovjeka koji će postati njezin suprug.
Radomira Nikolića upoznala je 1948. godine. Prema obiteljskoj priči, susret se dogodio tijekom njezine šetnje prema Vrelu Radobolje. Radomir ju je pitao kamo ide, a Anka mu je odgovorila da ide s prijateljicom prema izvoru.
Nakon toga ju je ponovno potražio, a njihov je odnos prerastao u ljubav i brak.
Par se preselio u Beograd, gdje su dobili dvojicu sinova, Đorđa i Slobodana. Ipak, Anka se nije mogla trajno naviknuti na život izvan Mostara. Nedostajali su joj roditelji, obitelj i rodni grad pa su se nakon nekoliko godina vratili u Iliće.
Sa suprugom je ostala sve do njegove smrti 1987. godine. Najveći dio života posvetila je obitelji i odgoju sinova. Danas
ima četvero unučadi, a prema riječima djelatnika Doma, sa svojim sinovima redovito je u kontaktu. Jednoga sina ima u Mostaru, dok drugi živi u Zagrebu.
Unatoč 106 godina, Anka i dalje zna nazvati, pitati, podsjetiti i dati savjet. U Dom Vita stigla je u siječnju 2019. godine, nakon što je krajem 2018. slomila kuk. Zbog posljedica ozljede više ne može hodati, ali je ostala vrlo dobro očuvana u komunikaciji i sjećanju.
U domu je pronašla ljude koji su joj tijekom godina postali svojevrsna druga obitelj. Posebno je vezana uz djelatnike koji o njoj svakodnevno brinu, a posljednje joj je razdoblje dodatno uljepšalo prijateljstvo s cimericom.
Iako slabije čuje i većinu vremena provodi u sobi, njih dvije rado razgovaraju, toliko glasno da ih, kako kažu djelatnici, ponekad čuju i na drugom katu. Anka je tijekom života prošla i kroz teška zdravstvena razdoblja.
Za vrijeme pandemije preboljela je koronavirus, a nakon bolesti ga je, u svom osebujnom stilu, opisala kao običnu prehladu.
I danas posebno vodi računa o osobnoj njezi. Djelatnice Doma kažu da je velika ljubiteljica Nivee i da dobro zna kada je vrijeme za novo pakiranje kreme. Ako je ne nabave odmah, pobrinut će se da to učini njezin sin.
Na pitanje koja je tajna njezine dugovječnosti, Anka nema poseban recept.
Kaže da su živjeli uredno i da je pazila što jede. No njezina životna priča pokazuje prije svega desetljeća posvećena obitelji, radu, domu i ljudima koje je voljela.
Na svoj 106. rođendan bila je sretna zbog pažnje koju je dobila, ali i pomalo tužna jer njezina dva sina nisu odmah bila uz nju. Ipak, djelatnici su je pokušali razveseliti, a torta, cvijeće i pokloni uljepšali su joj poseban dan.
Kada su joj spomenuli da bi se iduće godine ponovno mogli okupiti na njezinu 107. rođendanu, Anka je, u svom prepoznatljivom duhovitom stilu, odgovorila:
„Ajme meni, ne daj Bože.“
Ipak, možda je najviše o njezinu životnom stavu rekla na pitanje nedostaje li joj još nešto osim sinova i Mostara.
„Život… To je dovoljno“, odgovorila je.
A kada je na kraju razgovora upitana što će biti dalje, njezin je odgovor bio jednostavan:
„Kako Bog da.“
Tako je žena rođena 1920. godine u mostarskim Ilićima dočekala 106. rođendan, noseći sa sobom sjećanja na roditeljsku kuću, staru gostionicu, Radobolju, ljubav svog života, djecu i Mostar koji joj, kako kaže, i danas nedostaje.
Nema komentara:
Objavi komentar